JUKIĆ, Luka, atentator (Donji Svilaj kraj Odžaka, 23. II. 1887 — Slavonski Brod, 24. VI. 1929). Gimnaziju polazio u Travniku, Tuzli i završio u Sarajevu 1907. U Zagrebu 1907–09. studirao pravo. Pripadao skupini frankovačke mladeži oko časopisa Grabancijaš, a 1912. priklonio se jugoslavenskomu nacionalističkomu pokretu. Zbog uvođenja povjereništva u Banskoj Hrvatskoj u veljači te godine sudjelovao u organizaciji prosvjeda u Sarajevu, a od veljače do travnja u Zagrebu organizirao demonstracije mladeži i štrajk srednjoškolaca. Atentat na kraljevskoga povjerenika S. Cuvaja pripremao je sa skupinom mladih iz Zagreba (A. Cesarec, Đ. Cvijić, K. Horvatin i dr.), te 8. VI. 1912. u Mesničkoj ul. pucao iz revolvera na povjerenikov automobil. Promašivši Cuvaja, usmrtio je banskoga savjetnika Ivu Hervoića, a u neuspješnom bijegu ubio gradskoga stražara i ranio dvoje ljudi. Prethodno je u travnju te godine posjetio Beograd i povezao se s vodećim članovima organizacije Ujedinjenje ili smrt, koji su mu dali oružje za atentat. Premda pojedini autori navode da je ta organizacija naknadno odustala od atentata te da je J. odlučio djelovati bez njihove pomoći (V. Dedijer), historiografske dvojbe dosad nisu potpuno razriješene. Suđenje Jukiću i jedanaesterici pomagača izazvalo je veliku pozornost javnosti, a on je u jugoslavenskim nacionalističkim krugovima postao simbolom borca za nacionalno oslobođenje. God. 1912. osuđen je na smrt; kazna mu je pod pritiskom javnosti te godine preinačena u doživotni zatvor, koji je izdržavao u Lepoglavi. Nakon što je potkraj 1918. amnestiran, povukao se iz javnoga života na darovano imanje kraj Dervente. Njegov čin uveo je »individualnu odmazdu« kao oblik borbe na političku scenu u Hrvatskoj te je poslužio kao izravna inspiracija za naredne atentate na Cuvaja 1912. i povjerenika odn. bana I. Skerlecza 1913. te 1914. — J. je napisao dio uvoda u brošuri Cesarca i učeničkoga štrajkačkoga odbora Đački pokret (Zagreb 1912). Pjesme su mu objavljivane u periodicima Crvena Hrvatska (1912), Karlovac (1912), Narodna obrana (1912), Obzor (1912), Pijemont (Beograd 1912, 1915), Preporod (Beograd 1912), Slobodna riječ (1912), Srbobran (1912), Srpska zastava (Beograd 1912), Zora (Beč—Prag 1912), Savremenik (1919), Hercegovački slobodni dom (1923–24), Brodsko novo doba (1931) i Narodne novine (1932). Njegov atentat tematiziran je u romanima Cesarca Careva kraljevina (Koprivnica 1925) i D. Bublića Atentat (Zagreb 1926), a susreti s njim i atentat opisivani su u memoarskoj literaturi i publicistici (A. G. Matoš, Cesarec, S. Radić, T. Ujević, odvjetnik A. Pavelić, J. Kljaković, K. Kovačić, I. Andrić, O. Tartaglia).
LIT.: Atentat na kr. povjerenika. Jutarnji list, 1(1912) 84, str. 1; 118, str. 3–4. — Obtužnica proti Luki Jukiću i drugovima. Obzor, 53(1912) 197, str. 3–7. — Jukić i drugovi pred sudom. Novosti, 6(1912) 203, str. 1–2; 204, str. 1–2; 205, str. 1; 206, str. 1; 207, str. 2–3; 208, str. 2; 210, str. 2; 211, str. 2–3; 212, str. 2–3; 213, str. 2; 214, str. 2–3. — (Nekrolozi): Novosti, 23(1929) 28. VI, str. 3; Novo vrijeme (Zagreb), 1(1929) 15, str. 6; Obzor, 70(1929) 168, str. 5; 170, str. 5; Politika (Beograd), 26(1929) 7596, str. 6. — L. Jukić narodni heroj. Brodsko novo doba, 1(1931) 1, str. 3; 2, str. 1–2; 4, str. 1–2; 5, str. 1–2. — M. Durman: Historijski značaj Jukićevog atentata. Književnik, 10(1937) 6, str. 225–235. — Mlada Bosna. Pisma i prilozi. Sarajevo 1954. — V. Zaninović: Mlada Hrvatska uoči I. Svjetskog rata. Historijski zbornik, 11–12(1958–59) str. 65, 77, 84–96. — V. Dedijer: Sarajevo 1914. Beograd 1966. — M. Gross: Nacionalne ideje studentske omladine u Hrvatskoj uoči I svjetskog rata. Historijski zbornik, 21–22(1968–69) str. 91, 102, 117, 121–122, 124–125. — B. Donat: Politika hrvatske književnosti i književnost hrvatske politike. Zagreb 1998, 5–69.
Marica Karakaš i Dino Mujadžević (2005)
