JUKIĆ, Zlatan

JUKIĆ, Zlatan, novinar i prozaik (Jasenovi Potoci kraj Mrkonjić-Grada, 9. XI. 1928 — Zagreb, 6. II. 1992). U Banjoj Luci 1948. završio gimnaziju, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao južnoslavenske jezike i književnosti. Bio je pomoćnik redatelja u banjolučkom kazalištu 1947, novinar u tamošnjem Glasu i sarajevskom Oslobođenju 1949, zagrebačkom Ilustriranom vjesniku 1950–51. te u beogradskom NIN-u 1951. Urednik na Radio-Zagrebu 1951–54, uređuje list Transporter 1954–64, izvjestitelj je u Areni 1964–68, urednik u VUS-u 1968–77. te novinar (stariji suradnik) u Večernjem listu od 1978. do umirovljenja 1985. Također je surađivao u listovima i časopisima Globus (1955, 1957, 1959), Plavi vjesnik (1957), Narodni list (1958), Modra lasta (1961) i 15 dana (1962). Reportaže je skupio u knjizi Osmijeh ide ulicom (1954). Strukturalno, tematski i izražajno, književno mu je djelo u suprotnosti prema sažetosti, jednostavnosti i jasnoći novinarskoga izraza. U prvom romanu, Ne vjeruj vjetru (1969), tematsku okosnicu čini prikaz života bosanskoga sela neposredno nakon II. svjetskoga rata. Radi oslikavanja odnosa revolucije, otpora i vlasti donosi galeriju tipičnih karaktera – intelektualaca, revolucionara i gorštaka. U romanima Ljudodernica (1980) i Glavar doma mrtvih (1989) tematizira odnos krivnje i osvete te paralelizam života i smrti; ponirući u svijest glavnih likova, prosektora, traga za smislom ljudske egzistencije. Scenarist kratkometražnoga dokumentarnoga filma Između dvije prozivke (O. Gluščević, 1959).