JURAJ IZ STENIČNJAKA (Georgius de Zthenichnak, zvan de Topusko, Topuski), biskup (Steničnjak, danas Sjeničak, o. 1450 — Zagreb, prije 7. XI. 1498). U literaturi nisu razlikovana dvojica istoimenih biskupa, Juraj (biskup 1465–88) i drugi Juraj (biskup 1488–98), rodom iz Steničnjaka, jer su kao suvremenici uglavnom obnašali iste službe (naslovni ruskojski i pomoćni zagrebački biskupi, zagrebački kanonici i čazmanski prepošti), a drugi je poistovjećivan i s kanonikom Jurjem iz Miletinca (Lj. Ivančan, D. Kniewald). Zahvaljujući podatku o njegovu biskupskom imenovanju 16. VI. 1488, jasno je da nije ista osoba s biskupom Jurjem iz 1465–88. Do 1468. o njem nema podataka, a tada se spominje kao klerik Zagrebačke biskupije kojega je knez Martin IV. Frankapan, pokrovitelj cistercitske opatije u Topuskom, imenovao 6. veljače nadarbenim opatom topuskim, po čem je u literaturi poznatiji kao Juraj iz Topuskoga. J. je na tom mjestu naslijedio redovničkoga opata Frederika Mundorffera samo kao nadarbeni a ne i redovnički opat. Zagrebačkim kanonikom postao je nešto prije 17. VIII. 1473. kada je naveden u popisu kanonika na posljednjem, 32. mjestu. Bio je u dobrim odnosima s Frankapanima i Blagajskima. Braća Ivan i Stjepan Blagajski vratili su 22. IV. 1476. topuskomu samostanu i opatu Jurju posjede Granđu, Šilkovec, Zlatnik i Dugo. Na poč. 1480. nalazio se J. u Budimu, gdje mu je kralj Matija Korvin potvrdio dvije isprave. Doznaje se da je J. zagrebačkim građanima nametnuo plaćanje neke daće na posjedima Topuskom, Granđi i Brkiševini, zbog čega je bio optužen pred palatinom Mihályem Országom de Gút i kraljevskim sudcem Stjepanom Báthoryjem, koji su u veljači 1481. u Zagrebu održavali opći sud, te s drugim plemićima osuđen. Poslije, te godine, J. se spominje kao sudac u sporu zagrebačkoga Kaptola i Nikole Ivanovića iz Brezovice. God. 1488. postao je čazmanskim prepoštom, naslovnim biskupom ruskojskim i pomoćnim biskupom zagrebačkim. Papa Inocent VIII, imenovavši ga naslovnim ruskojskim biskupom 16. VI. 1488, dopustio mu je da zadrži nadarbinu čazmanske prepoštije i zagrebačkoga kanonikata te da može prebivati u Zagrebu. Kralj Vladislav II. Jagelović povjerio je 30. X. 1493. zagrebačkomu biskupu Osvaldu, pomoćnomu biskupu Jurju i nekim plemićima zaštitu zagrebačkih dominikanaca i njihovih prava od presezanja obitelji Oršić. J. je, kao susjed, pribivao uvođenju Ivana Keglevića u posjede koje je taj kupio od Jurja Mikuličića, a 5. XII. 1495. uveo je biskupa Osvalda u posjed glogovničke prepoštije. God. 1496. posvetio je oltar Bl. Djevice Marije u zagrebačkoj prvostolnici. — Crkvi zagrebačkoj ostavio je tri misala, koji su sačuvani, Missale iz 1490 (Čazmanski kaptolski arhiv – Č 504), Missale secundum ritum almae ecclesiae Zagrabiensis iz 1495 (Metropolitanska knjižnica u Zagrebu – MR 170) i Missale secundum ritum almae ecclesiae Zagrabiensis, pisan nakon 1495 (Riznica prvostolne crkve zagrebačke – K 2). Ostavio je također crveno pozlaćeno ruho s križem urešenim dragim kamenjem, jastučić te dva dragim kamenjem urešena uloška za tjelesnike.
LIT.: I. K. Tkalčić: Izprave XV. vieka iz »crvene knjige« zagrebačkoga kaptola. Starine, 1879, 11, str. 71. — Isti: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 2. Zagreb 1894, str. 360, 405–408, 482–483, 492, 507; 11. 1905, str. 183–187, 293. — L. Thallóczy i S. Barabás: Codex diplomaticus comitum de Blagay. Budapest 1897. — E. Laszowski: K povjesti opatije topuske. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 1(1899) str. 199. — C. Eubel: Hierarchia catholica medii aevi, 2. Monasterii 1914², 226. — J. Barlè: Svečanosti prigodom ukopa zagrebačkog biskupa Osvalda Thuz. Katolički list, 66(1915) 31, str. 315–318; 32, str. 328–330. — V. Klaić: Acta Keglevichiana annorum 1322.–1527. Zagreb 1917, 45–47. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od 1193. do 1924 (rkp. u Kaptolskom arhivu, Zagreb, str. 216, br. 408; str. 217–219, br. 413; str. 249, br. 460). — Isti: Antifonar zagrebačkog biskupa Osvalda Tuza. Sv. Cecilija, 23(1929) 4, str. 131–138. — Isti: Čazmanski Kaptol (1232.–1932). Croatia sacra, 2(1932) 3, str. 101–149. — D. Kniewald: Misal čazmanskog prepošta Jurja de Topusko i zagrebačkog biskupa Šimuna Erdődy. Rad JAZU, 1940, 268, str. 45–84. — Isti: Zagrebački liturgijski kodeksi XI.–XV. stoljeća. Croatia sacra, 10(1940) 19, str. 56–60. — Isti: Umjetnička vrijednost zagrebačkih liturgijskih kodeksa. Ibid., 11–12(1943) 20/21, str. 183. — Isti: Iluminacija i notacija zagrebačkih liturgijskih rukopisa. Rad JAZU, 1944, 279, str. 79. — J. Buturac: Zagrebački biskupi i nadbiskupi 1094–1944. U: Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije. Zagreb 1944, 41–42. — J. Ladika: Misal Jurja Topuskoga (Č 504), vlasništvo Čazmanskog kaptola. Zagreb 1960, 17–20. — Minijatura u Jugoslaviji (katalog izložbe). Zagreb 1964. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 3. Split 1965. — J. Buturac i A. Ivandija: Povijest Katoličke crkve među Hrvatima. Zagreb 1973. — A. Horvat: Između gotike i baroka. Umjetnost kontinentalnog dijela Hrvatske od oko 1500. do oko 1700. Zagreb 1975, 331–332. — A. Ivandija: Marginalije uz Misal naslovnog rozonskog biskupa i čazmanskog prepošta »Jurja de Topusko«. Croatica Christiana periodica, 6(1982) 10, str. 1–26. — M. Demović: Glazbena zbirka. U: Riznica zagrebačke katedrale (katalog izložbe). Zagreb 1983, 234.
Stjepan Razum (2005)
