JURČEC, Franjo Džimi, glumac (Hodošan, 1. XII. 1936). U Zagrebu 1957. završio gimnaziju te diplomirao 1961. na Akademiji za kazališnu umjetnost. Glumom se počeo baviti 1948. u tada osnovanom zagrebačkom Pionirskom kazalištu (danas Zagrebačko kazalište mladih), gdje je zapažen u ulozi Jimmyja Robertsa u Pionirima na ljetovanju (Božena Begović) te u predstavama Vlak u snijegu (Đurđa Dević i M. Lovrak) i Mali palčić (V. Rabadan i J. i W. Grimm). God. 1953. prelazi u Omladinski dramski studio toga kazališta (Mercuzio u Romeu i Juliji W. Shakespearea; Hemon u Sofoklovoj Antigoni; Mudri Cigo u istoimenoj šali M. Čečuka, 1971. redatelj obnovljene predstave), a od 1960, kada se formira profesionalni ansambl, ondje je angažiran do umirovljenja 2001. Istaknuo se kao Tom u Kraljeviću i prosjaku (M. Twain i M. Marković, 1962), Sjekira u Kapetanu Džonu Piplfoksu (D. Radović i M. Belović, 1967), Joseph u Tri pušketira (T. Mujičić, N. Škrabe i B. Senker, 1976), Majstor Mrkonja u Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića (I. Bakmaz i Ivana Brlić-Mažuranić, 1977), Djed u Nećku Svojeglavečku (R. Pillot i Z. Balog, 1983), Baloo u Knjizi o džungli (R. Kipling, 1991), Gospodin Bolto Mrkogledečki u Božićnoj pjesmi (C. Dickens, 1993), Čovjek u zelenom kaputu u Hamperu (R. Medvešek, 1996), a osobit je uspjeh postignuo ulogama Ježa (Ježeva kućica B. Ćopića, izvođena 1970–80), Petka (Robinson uči plesati H. Schneidera, 1980, Nagrada Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske 1981) i neukrotivih dječaka u djelima za djecu berlinskoga kazališta Grips, kojima je stvorio tip maloljetnoga buntovnika (Zbrkica u Štrokoloko i Malapala R. Hachfelda i V. Ludwiga te Maksimilijan u Maksimilijan Zviždukalo C. Krügera i Ludwiga, obje 1972; Artur u Mala, Pala, Artur i truba Ludwiga, 1975, Nagrada »Mlado pokolenje« 1976; Zvonko u Pa to je da pošiziš! Ludwiga i R. Lückera, 1977). Istodobno je glumio u predstavama za odrasle (Ferdo Bezobrazić u Kvas bez kruha A. Nemčića, 1969; Gašpar Alapić u Zriniadi M. Međimorca, 1970; Magda Lolić u Anno Domini 1573. T. Bakarića, 6 uloga u Krležinim Zastavama, 1991; Vratilo Tkalec u Shakespeareovu Snu ivanjske noći, 1992; Infanterist Podravec u Krležinoj drami U logoru, 1994). Nastupao i u zagrebačkom HNK (Kerubin u Figarovoj svadbi P.-A. C. Beaumarchaisa, 1963) te u Maloj sceni (Lakaj, Mlinar i Otac u Cvilidreti s Gavranove stijene Imme Dros, 1995; Glumac, Kum, Andrija i Djed u Varljivim pričama Zvjezdane Ladike, 1999). Sudjelovao na Dubrovačkim ljetnim igrama (Dragić u Tireni M. Držića, 1958; Toni u Kafetariji C. Goldonija i F. Čale, 1978) i na Festivalu djeteta u Šibeniku. Glumio u TV serijama (K. Golik, Inspektor Vinko, 1984; Tihomir Horvat, Profesor Florijan, 1990-ih) i filmovima Posljednji podvig diverzanta Oblaka (V. Mimica, 1979), Ajmo, žuti! (D. Žarković, 2001) i Kraljica noći (B. Schmidt, 2001).
LIT.: N. Frndić: Figarova svadba. Borba, 28(1963) 16. I, str. 8. — M. Grgičević: Prekretnica s »Piplfoksom«. Večernji list, 9(1967) 25. I, str. 8. — N. Frndić: Dopadljiva stilizacija. Borba, 35(1970) 5. II, str. 20. — M. Grgičević: Vedra karikatura. Večernji list, 15(1971) 23. II, str. 11. — Z. Ladika: (Ne)točnost podataka. Ibid., 23. XII, str. 5. — A. Kudrjavcev: Lucidna zbrka. Slobodna Dalmacija, 30(1972) 19. XII, str. 7. — M. Benović: Najpoletniji pokućarci. Studio, 1973, 459, str. 28–29. — D. Vrgoč: Davni pionir na ljetovanju. Vjesnik, 47(1987) 10. VI, str. 11. — B. B. Hrovat: Kad ideje šute. Večernji list, 33(1989) 9. VI, str. 11. — S. Nikčević (S. Nč.): Šifra – Đimi. Ibid., 34(1990) 30. XII, str. 20. — B. Senker: Pogled u kazalište. Zagreb 1990. — S. Nikčević: Džungla na asfaltu. Večernji list, 35(1991) 24. III, str. 7. — D. Vrgoč: I smiješno i apsurdno. Vjesnik, 53(1992) 27. X, str. 23A. — M. Grgičević: Čin kazališnog okupljanja. Večernji list, 38(1994) 16. II, str. 17. — R. Roklicer: Iskrivljeno ogledalo stvarnosti. Hrvatsko slovo, 1(1995) 4, str. 25. — F. Krenus: Ptice trkačice. Zarez, 2(2000) 44, str. 37. — 50 godina Zagrebačkog kazališta mladih. Zagreb 2000.
Zdenka Hercegovac (2005)
