JURETIĆ, Augustin, političar i publicist (Lubarska kraj Donjega Jelenja, 3. VIII. 1890 — Fribourg, 6. VIII. 1954). U Sušaku polazio klasičnu gimnaziju, u Senju završio gimnaziju 1910. i bogoslovlje 1914. te bio zaređen za svećenika. Na bečkom Augustineumu doktorirao 1917. iz teologije. Viši studij socijalnih znanosti polazio 1920. u Leuvenu. God. 1917. postao kapelanom u Rijeci, 1924–28. bio župnik u Lađevcu kraj Slunja. Od 1921. učitelj staroslavenskoga jezika i književnosti i privremeni učitelj sociologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. God. 1918. tajnik odbora za Narodnu organizaciju Hrvatskoga primorja i Istre. Pošto su ga 1919. talijanske okupacijske vlasti protjerale iz Rijeke, obnašao dužnost glavnoga tajnika Hrvatskoga katoličkoga narodnoga saveza te tajnika Radničkoga strukovnoga saveza i Hrvatskoga katoličkoga seniorata. God. 1920–21. bio je urednik Radničke borbe, glasila Hrvatskih kršćanskih socijala. Na skupštinskim izborima 1920, 1923. i 1927. nositelj liste Hrvatske pučke stranke (HPS) u Modruško-riječkoj županiji, 1926. kandidat te stranke u Slunju, od 1927. član njezina vodstva. Kada je 1928. predsjednik HPS S. Barić kao ministar socijalne politike ušao u vladu, J. je bio predstojnik njegova ureda i načelnik ureda za katoličke vjerske škole u Ministarstvu prosvjete. U Beogradu je postao tajnikom Glavnoga zadružnoga saveza (Centralni savjet zemljoradničkih zadruga) Jugoslavije. Također je 1930. izabran za predsjednika Zadružne sveze u Zagrebu. Te godine imenovan je konzultorom Beogradske biskupije, u kojoj je 1930–39. obavljao više služba. Tajno posredovao 1933. između zatvorenoga V. Mačeka i vlade B. Jeftića (Lj. Boban, 1974). God. 1939. imenovan je začasnim kanonikom senjskoga Kaptola, začasnim prisjednikom Duhovnoga stola Zagrebačke nadbiskupije i konzultorom pri predsjedništvu Biskupske konferencije u Zagrebu. God. 1941. izabran za člana radnoga IO za pitanje konverzije pravoslavaca na katoličku vjeru. Tijekom Mačekova zatočenja u Kupincu prenosio mu poruke iz Vatikana, koji je tajno zagovarao prelazak Italije i Hrvatske na stranu zapadnih saveznika (Nada Kisić-Kolanović). U dogovoru s nadbiskupom A. Stepincem i Mačekom otišao 1942. u inozemstvo kako bi uspostavio vezu s jugoslavenskom vladom i političarima HSS u Londonu te ostao živjeti u Švicarskoj, gdje je bio hrvatski predstavnik u Crvenom križu (B. Krizman, 1983; Boban, 1985). Koristeći se pseudonimom Logaritam, iz Švicarske slao J. Krnjeviću i drugim članovima HSS u jugoslavenskoj vladi u Londonu izvješća o prilikama u Hrvatskoj i posredovao u njihovoj komunikaciji s Hrvatskom. Nakon II. svjetskoga rata nastavio pomagati haesesovskoj emigraciji i agitirati protiv komunističke Jugoslavije. God. 1948–54. uređivao bilten Hrvatski dom (Fribourg—Liège), koji je donosio obavijesti o stanju u Hrvatskoj. — Članke o Katoličkoj crkvi, kršćanskom socijalnom pokretu, socijalnoj problematici i zadrugarstvu objavljivao u periodicima Ženska misao (1920), Hrvatska prosvjeta (1921–22), Luč (Zagreb 1921–22, 1924–25, 1929–30), Narodna politika (1921, 1923, 1925), Seljački kalendar (1921–25, 1927, 1929–30), Narodna straža (1922), Seljačke novine (1922–23, 1929), Danica (kalendar, 1923, 1925, 1936), Kalendar sv. Franje (1924), Pravica (Ljubljana 1924), Hrvatska duša (1926), Hrvatske novine (1928), Jadran (1928), Narodna obrana (1928, 1930), Pučki prijatelj (1928), Glasnik Katoličke crkve u Beogradu (1929), Hrvatska obrana (Osijek 1929–31, 1939), Hrvatska straža (1929, 1933–34, 1939, 1941), Katolički list (1929, 1924, 1931–32, 1934, 1940), Narodna sloboda (Mostar 1929), Mljekarski list (1930), Požeške novine (1930, 1932), Zadružna svijest (1930, 1939–40), Obitelj (1932), Hrvatski zagorski kalendar (1933), Zemljoradnička zadruga (Beograd—Smederevo 1937), Zadružni vestnik (Ljubljana 1939), Primorje (1940) i Hrvatska straža (kalendar, 1942). U emigraciji javljao se u periodicima Hrvatski glas (poslije Kalendar Hrvatski glas, Winnipeg), Naša nada (Chicago) i Hrvatski katolički pučki kalendar Srca Isusova i Marijina (Gary), a prema zapiscima suvremenika, u inozemnom katoličkom tisku o Stepincu pisao nepotpisane članke i pod pseudonimima. Priredio zbirku propisa o rimokatoličkom vjeronauku u Jugoslaviji Vjeronauk i vjerske dužnosti đaka (Beograd 1934). Knjige o J. Brozu objavio pod pseudonimima Bruno Mlinarić (1948) i Georgius Liburnicus (1952). Njegova ostavština čuva se u Arhivu Zavoda sv. Jeronima u Rimu.
DJELA: Katolici i politika. Zagreb 1926. — Crkva i država. Zagreb 1935. — Otkuda gospodarska kriza. Zagreb 1935. — Papin jubilej. Zagreb 1942. — Tito der rote Rebell und seine »Vollkommene Demokratie«. Zürich 1948. — Tito perseguidor. Madrid 1952.
LIT.: Novi Monsignore. Glasnik Katoličke crkve u Beogradu, 5(1930) 7, str. 2. — Svećenički jubilej Msgra dra Augustina Juretića. Hrvatska straža, 11(1939) 190, str. 3; 192, str. 5. — (Nekrolozi): Hrvatski glas (Winnipeg), 26(1954) 32, str. 1, 33, str. 1; Naša nada (Chicago), 33(1954) 17, str. 2. — V. Nikolić (Vn.), Hrvatska revija (Buenos Aires), 4(1954) 3, str. 299–300; 5(1955) 4, str. 389. — V. A. Raić: Hrvatska ili Jugoslavija? Buenos Aires 1955, 40–42. — Lj. Boban: Maček i politika Hrvatske seljačke stranke 1928–1941, 1–2. Zagreb 1974. — D. Šuljak: Moja dopuna »Mrvica iz davnih krvavih godina«. Hrvatska revija (München—Barcelona), 30(1980) 2, str. 319–320. — B. Krizman: Ustaše i Treći Reich, 1–2. Zagreb 1983. — Lj. Boban: Hrvatska u arhivima izbjegličke vlade 1941–1943. Zagreb 1985, 145–198. — B. Krizman: Pavelić u bjekstvu. Zagreb 1986. — Ž. Krušelj: Svećenik za povjerljive zadatke. Hrvatski obzor, 3(1997) 108, str. 31–32. — Z. Matijević: Slom politike katoličkog jugoslavenstva. Zagreb 1998. — P. Strčić: Prilog za biografiju monsinjora dr. Augustina Juretića (1890.–1954.). Grobnički zbornik, 5(1998) str. 321–341. — N. Kisić-Kolanović: NDH i Italija. Zagreb 2001. — J. Krišto: Sukob simbola. Zagreb 2001. — Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima (1901–2001). Rim 2001.
Irvin Lukežić i Dino Mujadžević (2005)
