JURIĆ, Ilija, književnik, publicist i kipar (Konjic, 19. VII. 1913 — Córdoba, 28. II. 1991). Prema nepouzdanim podatcima, gimnaziju polazio u Sarajevu. Za NDH bio je u državnoj službi u Crikvenici, Zagrebu i – kao župski povjerenik Hrvatskoga saveza seljaka – u Sarajevu. Izbjegnuvši preko Austrije i logora Ferma u Italiji, potkraj 1947. nastanio se u Argentini, gdje je živio u gradovima Buenos Airesu, Rosariju, Mendozi, Comodoru Rivadavia i Córdobi. Za boravka u Comodoru Rivadavia, predavao je kiparstvo na Escuela especial de formación laboral i na Escuela municipal de bellas artes. God. 1983. bio je izabran za sabornika Hrvatskoga narodnoga vijeća. — Pjesmama i pripovijetkama te crticama iz seoskoga života javio se u Glasniku podmlatka Crvenog krsta (Beograd 1933–34) i Omladini (1937–38), a u listovima Naraštaj slobode (1944), Novi list (1944) i Naš put (1945, urednik) objavljivao je uglavnom programatske članke, u potomnjem i ulomke romana Mi ostajemo – tiskana samostalno 1945. s predgovorom V. Jurčića – u kojem realističkom pripovjednom matricom tematizira otpor katoličkih i muslimanskih seljaka u Bosni uspostavi partizanske vlasti. Na tom su tragu i romani Kraljičino vrelo (1952), o braći koja nakon privremenoga razilaženja pristupaju križarskoj gerili pod vodstvom Rafaela Bobana, te od kritike najprihvaćeniji Vidovnjak (1984; dio pretiskao Š. Š. Ćorić), kojemu je zaplet u parapsihološkom poticanju razdora u režimu poljuljanom Titovom smrću, ali i zbirka većinom satiričnih pripovijedaka Drina zove (1968). Pripisuju mu se i dulje prozno djelo Ilusiones Sangrientas (Rosario 1950), »junački ep« Ženidba Muje Grabovice (Madrid 1965), drama Fazlagić Kula (izvođena u logoru Fermu 1947. i u Buenos Airesu 1948), komedija Fiskultura (logor Fermo 1947) i drama Za obraz (na poč. 1980-ih izvođena u hrvatskim društvima u Australiji). Nakon 1945. surađivao je u iseljeničkim listovima Hrvatska (Buenos Aires), Danica (Chicago) i Drina (Madrid) te pisao o vanjskoj politici u argentinskim novinama Crónica (Rosario), Chubut (Comodoro Rivadavia) i El Patagónico (Comodoro Rivadavia). Pjesme su mu uvrštene u antologiju Trubljači slobode (Buenos Aires 1965). Bavio se slikarstvom (ulje na platnu) te kiparstvom u drvu i kamenu. Prema Ćoriću, njegov se Monumento al Trabajador nalazi u Aveniji Rivadavia u Comodoru Rivadavia.
DJELA: Mi ostajemo. Sarajevo 1945. — Kraljičino vrelo. Buenos Aires 1952. — Drina zove. Sydney 1968. — Vidovnjak. Buenos Aires 1984.
LIT.: I. Jurić: Uspjeli sastanak sa seljacima u Kraljevskoj Sutjeski. Novi list, 4(1944) 3. III, str. 3, 7. — Suvremena hrvatska stvarnost u književnosti. Ibid., 5(1945) 1173, str. 4. — A. Bonifačić: Ilija Jurić, Kraljičino vrelo, roman, Buenos Aires 1952. Hrvatska revija (Buenos Aires), 3(1953) 3, str. 358–359. — I. Rojnica: Prikaz povijesti Argentine i doprinos Hrvata. Buenos Aires 1974, 251. — Rezultati izbora za V. sabor Hrvatskog narodnog vijeća. Hrvatska revija, 33(1983) 4, str. 759. — V. Grubišić: Hrvatska književnost u egzilu. Barcelona—München 1991. — Š. Š. Ćorić: 60 hrvatskih emigrantskih pisaca. Zagreb 1995.
Filip Hameršak (2005)
