JURIĆ, Zvonimir

JURIĆ, Zvonimir (Zizi), glumac (Žitkovac kraj Kosovske Mitrovice, 20. XI. 1932 — Zagreb, 15. I. 1990). U Zagrebu 1954. završio gimnaziju, diplomirao 1961. na Akademiji za kazališnu umjetnost. Kao student B. Gavelle nastupao u Zagrebačkom dramskom kazalištu. Angažiran od 1957. u varaždinskom Narodnom kazalištu »August Cesarec«, od 1963. u mostarskom Narodnom pozorištu, u sezoni 1967/68. u zagrebačkom Satiričkom kabareu »Jazavac« te od 1969. do kraja života u Zagrebačkom kazalištu mladih (ZKM). U varaždinskom je kazalištu zapažen u komičnim ulogama Jovice Ježa (B. Ćopić, Doživljaji Nikoletine Bursaća), Antona Medobuza (T. Brezovački, Diogeneš), Martina (D. Roksandić, Kula babilonska), Luje Biberovića (A. Šenoa, Ljubica) te kao Škanjac, Tahijev špan u tragediji Matija Gubec, koju je 1963. prema drami M. Bogovića preradio s D. Mladinovim. U Mostaru je uspješno tumačio Prisipkina Pjera Skripkina (V. V. Majakovski, Stjenica), trgovca Pantalonea (C. Goldoni, Sluga dvaju gospodara) i Tiburcea (G. Feydeau, Mačak u vreći) te na pozornici Dječje scene Kapetana Džona Piplfoksa u istoimenoj bajci D. Radovića i M. Belovića. Glumačku zrelost dosegnuo je u ZKM u predstavama za odrasle igrajući Josefa Švejka (R. Chmelik i J. Hašek, Doživljaji dobrog vojnika Švejka, 1969), Tomu Milića i Ivana Benšeka (T. Bakarić, Anno Domini 1573, 1973. i Malj koji ubija, 1976) te Pilata (I. Bakmaz, Šimun Cirenac, 1977). Posebice uspješan ondje je bio kao član skupine, predvođene D. Radojevićem, koja je prema tekstovima berlinskoga kazališta Grips izvodila predstave za djecu, u kojima je glumio Štrokoloka (R. Hachfeld i V. Ludwig, Štrokoloko i Malapala, 1972) i Gospodina Supača (C. Krüger i Ludwig, Maksimilijan Zviždukalo, 1972), te u predstavama za mladež kao Lancelot i Georges (T. Mujičić, B. Senker i N. Škrabe, Vitezovi otrulog stola, 1973. i Tri pušketira, 1976), Baka (R. Pillot i Z. Balog, Nećko Svojeglavečko, 1983) i Oskar, direktor i krotitelj (I. Juhász, Ivek u bijegu, 1986). Nastupao je i u Teatru &TD (Žigrović u Kavani Torso Škrabea, Senkera i Mujičića, 1980). Glumio u filmovima (B. Žižić, Kuća, 1975), radijskim i TV dramama te serijama (I. Hetrich, Kuda idu divlje svinje, 1970–71), a osobitu je popularnost stekao u dokumentarno-zabavnoj TV seriji Čovječe, ne ljuti se! Dubravka Pitzka, snimanoj 1970-ih skrivenom kamerom.