JUROVIĆ, Ivan (Đurović, Giurovich; Giovanni), pedagog (?, 8. II. 1752 — Zadar, 17. I. 1828). Iako ga smatraju Zadraninom, nije pouzdano da je ondje rođen, nego vjerojatno, kako tvrdi T. Erber, u Ortebellu u Italiji. Završio je teološke studije u Hrvatskom kolegiju u Loretu te stekao doktorat prava i teologije. U Zadru je 1775. zaređen za svećenika, 1782–97. bio rektor sjemeništa Seminarium Florianum, koje nakon propasti Venecije i zaklade kojom se uzdržavalo nastoji spasiti o vlastitom trošku. God. 1784. imenovan je kanonikom zadarskoga Kaptola, a bio je i generalni vikar suvremenih zadarskih nadbiskupa te 1788. predsjednik Gospodarsko-literarne akademije. God. 1799. postao arhiđakonom, a nakon smrti nadbiskupa I. Carsane (1800), osam je godina upravljao Zadarskom nadbiskupijom kao generalni vikar. Od 1806. profesor je i od 1810. upravitelj zadarskoga liceja. Kao predsjednik ispitnih povjerenstava zauzima se za nastavu na hrvatskom jeziku. God. 1814. u Zadru otvara gimnaziju te predlaže reformu s posebnim naglaskom na osnovnoj izobrazbi. Zahtijeva ukidanje obveznoga učenja francuskoga jezika, organizira nastavu te predaje logiku, metafiziku i opću povijest. Bečko Dvorsko povjerenstvo za nastavu postavilo ga je 1816. za imenovatelja nastavnikâ zadarske Glavne uzorne normalke. Imenovanjem jednoga svjetovnjaka suprotstavio se pravilu po kojem se nastavnici biraju isključivo iz redova svećenstva, a također je izvješćivao Beč o lošem stanju zadarskoga školstva. U pismu svećenicima Zadarske nadbiskupije (Kraglski Dalmatin – Il Regio Dalmata, 1807, 1) zauzima se za propagiranje cijepljenja protiv boginja i za zdravstveno prosvjećivanje puka. God. 1819. imenovan je suplentom i privremenim gimnazijskim upraviteljem, 1821. bio je predsjednik Komisije javne dobrotvornosti, a 1824. povukao se u mirovinu. Spjevao je prigodnice u čast austrijskoga cara Franje I. i N. Jakšića (obje tiskane u Zadru 1816). U literaturi se spominje da je skupio zbirku rimskih arheoloških nalaza.
LIT.: G. de Concina: Viaggio nella Dalmazia litorale. Udine 1809, 17. — U. Appendini: Piis manibus Ioannis Giurovich parentalia cleri populique Iadrensis. (S. l.) 1828. — C. F. Bianchi: Zara cristiana, 1. Zara 1877, str. 228–232, 266; 2. 1879, str. 465, 467. — T. Erber: Storia dell’ I. r. ginnasio superiore in Zara. Zara 1905, 163. — F. Luzzatto: La politica ecclesiastica dell’ ultimo Provveditore Generale in Dalmazia (1806–1809). Archivio storico per la Dalmazia, 9(1934) XVII/100, str. 191–197. — G. Praga: Lettere di Pier Alessandro Paravia e di Francesco Maria Appendini a Niccolo’ Giaxich. Ibid., 10(1935) XX/116, str. 357–360. — A. de Benvenuti: Storia di Zara dal 1409 al 1797. Milano 1944, 338, 339. — Lj. Maštrović: 150 godina zadarske gimnazije. Zadar 1954, 19, 23–25, 31. — M. D. Grmek: Medicinsko-kirurška škola u Zadru 1806–1811. Rad JAZU, 1961, 323, str. 7. — V. Cvitanović: Prilog poznavanju kulturne povijesti na zadarskom području (glagoljica). Radovi Instituta JAZU u Zadru, 10(1963) str. 309–345. — R. Jelić: Zadarsko nahodište. Ibid., str. 231, 249. — M. Despot: Strani putnici u Zadru u XIX. stoljeću. Zadar. Zbornik. Zagreb 1964, 531–535. — Lj. Maštrović: Povijesni pregled školstva u Zadru. Ibid., str. 487–526, 731. — V. Maštrović: Zadranin Ivan Kreljanović Albioni istaknuti hrvatski intelektualac iz početka XIX. st. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 19(1972) str. 73. — M. Zaninović: O školstvu u Zadru i njegovu kraju. Zadar 1979, 13, 38, 47. — D. Božić-Bužančić: Južna Hrvatska u europskom fiziokratskom pokretu. Split 1995.
Anto Lešić i Mate Zaninović (2005)
