JUŠIĆ, Pavao, arhitekt (Pleternica, 6. VIII. 1886 — Zagreb, 11. V. 1972). U Zagrebu završio gimnaziju 1908, u Pragu diplomirao arhitekturu na Visokoj tehničkoj školi 1913. Gradski je inženjer 1913–20. u Gradskom građevnom uredu u Zagrebu; 1915–18. vojni inženjer u Crnoj Gori (na izgradnji viseće željeznice Škaljari—Krstac—Cetinje) i Rumunjskoj. Od 1920. profesor je u zagrebačkoj Srednjoj tehničkoj školi, a od 1934. do umirovljenja 1946. školski inspektor stručnih škola. Tehnički je savjetnik i upravitelj sveučilišnih zgrada 1925–41. Također predaje poljoprivredno i šumarsko zgradarstvo na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, a 1946–63. gospodarsko i industrijsko graditeljstvo na arhitektonskom odjelu Visoke tehničke škole. Kao gradski inženjer sudjeluje u projektiranju i gradnji ubožnice na Svetom Duhu, kbr. 64 (1913–14, danas Opća bolnica Sveti Duh), škole u Ul. Ante Kovačića, kbr. 1 (1914, danas Farmaceutsko-biokemijski fakultet), te proširenja mrtvačnice i južnoga dijela arkada na Mirogoju (1914). Nakon rata, u doba stambene krize, gradi prve kolonije socijalnih »malih stanova«, dvokatne i trokatne kuće »vojarne« višestambenoga tipa, tradicionalističkoga arhitektonskoga izričaja (na Ciglani u Klaićevoj ul., kbr. 9–11, Meršićevoj ul. i Selskoj cesti te na Kanalu). Od 1920. ima ovlast za samostalan rad te projektira nadogradnju trećega kata pošte u Jurišićevoj ul. (1920), dvoranu Hrvatskoga književnoga društva sv. Jeronima na Trgu kralja Tomislava, kbr. 19 (1922–23, poslije Kazalište lutaka, sada preoblikovano), palače Prve hrvatske štedionice u Slavonskom Brodu (1922–24) i Celju (1923–25), dvokatnu stambenu uglovnicu Brozović u ul. Medveščak, kbr. 49 (1923–25), vilu Košak u Dvorničićevoj ul., kbr. 20, i vilu Gutschy na Horvatovcu, kbr. 2 (obje 1928), te vilu Oberhofer u Dugom Selu (1932) jednostavne monumentalnosti. Projektirao je više gospodarskih zgrada i pogona na fakultetskom dobru u Maksimiru (Zavod za bilinogojstvo s pripadajućim objektima, 1929–30), na planinskom gospodarstvu Mrzle Vodice (1930), u Poljoprivrednoj školi u Požegi (1930), za ribogojilište u Turkovićima kraj Ogulina (1930–31), rasadnik u Vukanovcu kraj Čakovca (1932), kupalište Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« na Kupi kraj Ozlja (1931–37) i groblje u Pleternici (1932). God. 1934. vratio je projektantsku ovlast. Nakon osnutka Udruženja jugoslavenskih inženjera i arhitekata, J. obnaša dužnost tajnika (1919–24) Sekcije Zagreb i sudjeluje u stvaranju zajedničke terminologije svih tehničkih struka, objavljivane 1920–22. kao prilog Tehničkomu listu. Od 8500 stručnih pojmova sastavio je rječnik s oko 1700 termina za područje graditeljstva, koji je kao dodatak objavio 1924. u Tehničkom kalendaru Društva hrvatskih graditelja. God. 1922. posvećuje se tada aktualnomu pokretu za znanstvenu organizaciju rada – sudjeluje na međunarodnim kongresima (I. u Pragu 1924, Bruxellesu 1925, Rimu 1927, Parizu 1929), s kojih objavljuje opširna izvješća u Tehničkom listu (1924, 1927–29), Jugoslavenskom Lloydu (1927, 1929) i Slobodnoj tribuni (1927). Redoviti je član Masarykove Akademije práce (Akademija rada) od 1925, a od 1926. član IO Međunarodne delegacije za organizaciju znanstvenoga rada u Ženevi. Oko 1930. sudjelovao je u osnivanju organizacije Junako (Jugoslavenski nacionalni komitet za naučnu organizaciju rada), a njegovim je zauzimanjem potkraj 1930-ih osnovana Jugoslavenska komisija za standardizaciju (nakon II. svjetskoga rata Jugoslavenski zavod za standardizaciju). O međunarodnom pokretu za znanstvenu organizaciju rada i potrebama za osnivanje akademije rada u nas te stručne tekstove iz toga područja objavljivao je u Slobodnoj tribuni (1923, 1927), Zborniku za stručnu prosvjetu (1923), Tehničkom listu (1924, 1926–27), Jugoslavenskom Lloydu (1927) i Jutarnjem listu (1927, 1929). Objavio je Pregled suvremene čehoslovačke arhitekture u Tehničkom listu (1928), stručni tekst o izgradnji u poljoprivredi (Urbanizam – arhitektura, 1951) te pisao prigodne članke o hrvatskim arhitektima (Čovjek i prostor, 1956–57). Od 1919. član je Česke matice technicke u Pragu, 1928–41. potpredsjednik Čehoslovačko-jugoslavenske lige, a 1928. organizirao je izložbu čehoslovačke arhitekture u Zagrebu. Od 1921. član je Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« kao Zmaj Pleternički. God. 1928. osnovao je Društvo prijatelja Lužičkih Srba te mu bio doživotni predsjednik, a 1929. Šijački klub, kojega je predsjednik do 1946. God. 1970. dodijeljena mu je povelja počasnoga člana. Sudjelovao u osnivanju Tehničke enciklopedije LZ.
LIT.: Državna srednja tehnička škola u Zagrebu 1892–3 – 1932–3 (spomenica). Zagreb 1933. — Z. Vrkljan: Pavao Jušić 1886–1972. Čovjek i prostor, 33(1986) 4, str. 30. — Sveučilište u Zagrebu – Arhitektonski fakultet, 1919./1920.–1999./2000. Zagreb 2000. — D. Radović Mahečić: Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba. Zagreb 2002.
Darja Radović Mahečić (2005)
