KABILJO, Alfi
traži dalje ...KABILJO, Alfi (Alfons), skladatelj i dirigent (Zagreb, 22. XII. 1935). U Zagrebu maturirao 1954. i na Tehničkom fakultetu diplomirao 1963. arhitekturu. Glazbu učio u privatnoj školi R. i Margite Matz te u Muzičkoj školi »Vatroslav Lisinski« (glavni predmet flauta u T. Tabake; završio 1959). Usavršivao kompoziciju 1965. u R. Samyna u Parizu. Plodnu i raznovrsnu skladateljsku karijeru započeo je 1961. predstavivši se na festivalu Zagreb zabavnim pjesmama Cvrčak i mrav i Pisano u noći (stihovi A. Dedić). Ubrzo je stekao popularnost osvajajući idućih godina nagrade na festivalima u Zagrebu, Opatiji, Krapini, Splitu pjesmama i šansonama Svemu dođe kraj, Svijet je velik, Tvoja zemlja, Najljepša su jutra na tvom ramenu, Dan koji se pamti, Još samo pet minuta, Vrijeme rastanka, Nek idu lađe, Prije ili kasnije, Međimurje zeleno, Ti si ruža, Parkovi, Stari akvarel, Ti odluči, Poljubi me za sretan put. Pozivan i na zabavnoglazbene festivale u inozemstvu (Atena, Palma de Mallorca, Viña del Mar, Tel Aviv, Kairo, Caracas, Tokyo, Mexico), gdje je također nagrađivan (za pjesmu Balalajka I. nagrada u Valletti, za Svijet je moj u Rio de Janeiru, za Hand in Hand u Los Angelesu). Nastupao i kao dirigent zabavnoglazbenih orkestara, orkestra Zagrebačkoga gradskoga kazališta »Komedija«, Simfonijskoga orkestra HRT. Uz to radio kao diskografski i filmski producent u Ljubljani, Barceloni, Beču, Londonu, Madridu, Parizu, Los Angelesu. Od 1970-ih više je zaokupljen skladanjem glazbe vezane uza scenski ili dramski sadržaj. Već 1964. počeo je skladati glazbu za kazališna djela, potom za TV dramska djela te 1971. filmsku glazbu. Od tada je u središtu njegova zanimanja mjuzikl, koji stvara u suradnji s libretistom M. Grgićem. Plod je njihove suradnje devet mjuzikala, kojima su postavljeni temelji procvata izvornoga hrvatskoga glazbeno-scenskoga djela te vrste. Scenski efektan tekst K. je uglazbio nizom odgovarajućih glazbenih točaka, solističkim pjesmama (tipa šlagera ili songa), dvopjevima, vokalnim ansamblima i zborskim prizorima. Glazba se odlikuje pjevnom, dopadljivom melodikom, motivičkim oslikavanjem likova, dinamičnim pulsiranjem ritmike i prozračnom instrumentacijom. Najuspješniji mjuzikl Jalta, Jalta (1971) izveden je približno 1000 puta u zemlji i inozemstvu (Trst, Oslo, Beč), a završna zborna pjesma Neka cijeli svijet stekla je širu popularnost. U mjuziklu Kralj je gol (1994) mjestimice se javljaju klapske pjesme (Da jesmo ča nismo), a u mjuziklu Tko pjeva, zlo ne misli (1998) kajkavski stihovi D. Britvića pretočeni su u glazbeni izraz obilježen zagrebačkim prizvukom. — U glazbi za četrdesetak domaćih i stranih igranih filmova te za dokumentarne potvrdio je smisao za prilagodbu glazbenoga izričaja raznolikim stilovima i povijesnim razdobljima. U filmovima V. Mimice Seljačka buna 1573 (1975) i Banović Strahinja (1981; oba nagrađena pulskom Zlatnom arenom za glazbu) oživio je stil srednjovjekovne i renesansne glazbe tematikom, modalnim harmonijama, zbornim pjevanjem na način korala i uporabom starih instrumenata. U filmu je sklon glazbenim temama karakterističnim za pojedine likove, prizore ili događaje (tzv. lajtmotivi) te kombiniranju klasičnoga instrumentarija sa suvremenim zvučnim sredstvima (preparirani glasovir, sintesajzer). Prizore okrutnosti prati često disonantnim sklopovima tonova ili tzv. clusterima (Okupacija u 26 slika, L. Zafranović, 1978), a za završnu scenu odmazde u Padu Italije (Zafranović, 1981) skladao je kantatu Govorenje Mikule Trudnega (stihovi M. Franičević) s pjevanim »govorom« zbora i orkestrom. Značajne su i partiture za domaće filmove Putovanje na mjesto nesreće (Z. Berković, 1971), Kužiš stari moj (V. Kljaković, 1972), Letači velikog neba (M. Arhanić, 1977), Novinar (F. Hadžić, 1979), Zločin u školi (B. Ivanda, 1982), San o ruži (Z. Tadić, 1986) te strane Gymkata (R. Clouse, 1985) i Sky Bandits (Z. Perišić, 1986). Sličnim je skladateljskim postupcima stvarao glazbu za stotinjak TV drama, filmova i serija, od kojih su najuspjelije Veliki i mali (B. Makarović, 1970), Sammy i Nocturno (Ivanda, 1972, 1974), Dolje s oružjem (M. Fanelli, 1975), Nikola Tesla (E. Galić, 1977), Đavolje sjeme (Kljaković, 1978), Skupovi (R. Simonelli, 1978), Prizori iz obiteljskog života (R. Grahovac, 1979), Nepokoreni grad (različiti redatelji; 1981–82), Pet mrtvih adresa (Ivanda, 1984), Grlice (P. Šarčević, 1986) i Ljubav ili smrt (L. Vindakijević, 1999). Skladao je i znatnija instrumentalna djela, Koncert za flautu (1983), Larghetto i Allegro za flautu i glasovir (1983), Silvery (1983) i Pastorala (1984) za flautu solo, Noveletta i Capriccio i Zaboravljena melodija za gitaru (oba 1983) te skladbe za zabavni orkestar (Makedo, Bez naslova, Savana, U ljubavi sa septimom). Surađivao u emisijama Radio-Zagreba Po vašem izboru, Musical, Filmska glazba te napisao priloge, dijelom autobiografske, u knjizi Obitelj (Zagreb 1996) i zborniku Krležini dani u Osijeku 2001 (Zagreb—Osijek 2002). Bio je predsjednik Hrvatskoga društva skladatelja 1996–98. — Od njegovih mnogobrojnih diskografskih izdanja izdvajaju se LP ploča Dlakav život (Jugoton, 1977) te kompaktni diskovi Jalta, Jalta (Suzy i Orfej, 1998; s programskom knjižicom i komentarom N. Turkalja), Kentaur XII (Hrvatsko društvo skladatelja, 1998), Car Franjo Josip u Zagrebu i Ivan od leptira (Orfej 2002), Vjenčani list (Bestmusic, 2002) i Tvoja zemlja – Vice Vukov pjeva pjesme Alfija Kabilja (Cantus d.o.o., 2004; također s popratnim Turkaljevim tekstom). Uz mnoge nagrade (»Ivan Zajc«, 1972, »Josip Slavenski«, 1986, »Status«, 2003) dobio je i »Porine«, 1997. za mjuzikl Kralj je gol i za balet Kentaur XII, 2004. za životno djelo.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
KABILJO, Alfi. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 21.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kabiljo-alfi>.