KADIĆ, Ante

KADIĆ, Ante, književni povjesničar i kritičar (Krug kraj Jesenica, 18. I. 1910 — Mali Rat kraj Omiša, 21. II. 1998). Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju završio u Splitu 1929, studij teologije 1935. na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je 1938. doktorirao tezom De sensu messianico; te godine u Palestini učio starohebrejski. Profesor u splitskoj Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji 1938–41, zatim do 1948. živio u Ženevi, gdje je 1945. diplomirao slavistiku te 1946. doktorirao iz političkih znanosti tezom La Traité de Londres. Radio za UN u Parizu i Beirutu 1949–52. Od 1953. profesor je slavenskih književnosti na University of California u Berkeleyu, a od 1960. do umirovljenja 1980. na Indiana University u Bloomingtonu. Književne kritike, književnopovijesne i političke studije i eseje objavljivao je u novinama i časopisima Katolička riječ (1938, 1941), Katolički tjednik (1938), Novo doba (1940–41), Courrier de Genève (1942–47), Hrvatski narod (1942), Journal de Genève (1942–47), Hrvatski glas (Winnipeg 1953–56, 1958–59, 1962–64, 1966, 1971–72, 1975), Hrvatska revija (Buenos Aires 1954–56, 1960, 1962; München 1969–71, 1973–77; München—Barcelona 1978–90; 1991–96), American Slavic and East European Review (Cambridge, Massachusetts 1958–60; Slavic Review, 1961–62, 1970, 1972), The Slavic and East European Journal (Berkeley 1958, 1960–65, 1968–70, 1972, 1977), Books Abroad (Norman 1959, 1964), Comparative Literature (Eugene 1959), Studies in Renaissance (New York 1959), California Slavic Studies (Berkeley 1960), The Slavonic and East European Review (London 1961, 1965, 1967, 1971, 1985), Studia Croatica (Buenos Aires 1962, 1971–75), Kolo (1966), Yearbook of Comparative Literature (Bloomington 1967), East European Quarterly (Boulder 1971, 1975, 1983, 1988), Slobodna riječ (Buenos Aires 1972–73), Journal of Croatian Studies (New York 1973–75, 1979, 1983, 1986–88), American Quarterly of Soviet and East European Studies (Seattle 1978), Canadian Review of Studies in Nationalism (Charlottetown 1983), Slovene Studies (Seattle 1985), Studia Slavica medievalia et humanistica (Napulj 1986), Marulić (1988, 1990–91, 1993), Forum (1990–91), Mogućnosti (1990), Poljica (1990–93), Vjesnik (1990), Dubrovnik (1993), Republika (1993), Crkva u svijetu (1994). Osim o hrvatskoj književnosti, koja je bila glavno područje njegova znanstvenoga zanimanja, pisao je o srpskoj, bugarskoj i ruskoj književnosti. Književnopovijesni su mu eseji informativni, odlikuje ih tematski pristup u analizi i nastojanje da se djelo i pisac razmotre u društveno-povijesnom kontekstu. Izdvajaju se radovi o hrvatskoj renesansi, napose latinistima te M. Maruliću i M. Držiću kao suprotnim polovima renesansne književnosti, M. Krleži, J. Križaniću, S. S. Kranjčeviću, hrvatskim humanistima na ugarskom dvoru, o suvremenom hrvatskom pjesništvu, odnosu modernizma i nadrealizma u srpskoj književnosti te o J. J. Strossmayeru. Temi slobode u hrvatskoj književnosti posvetio je knjigu The Tradition of Freedom in Croatian Literature (1983). Uz čitanku Croatian Reader with Vocabulary (Berkeley 1957, Hag 1960²) objavio je preglede suvremene hrvatske (Contemporary Croatian Literature, 1960) i srpske (Contemporary Serbian Literature, 1964) književnosti. Članke o južnoslavenskim književnostima sabrao je u knjigama From Croatian Renaissance to Yugoslav Socialism (1969) i Essays in South Slavic Literature (1988), a one posvećene isključivo hrvatskoj književnosti i kulturi u trima knjigama Domovinske riječi (1978, 1986, 1997). O književnoj i političkoj problematici hrvatskoga iseljeništva u Americi te o hrvatskim putopisima o Americi objavio je djelo Iseljena Hrvatska (1979). Sastavio je antologiju moderne jugoslavenske književnosti s biografskim bilješkama (Modern Yugoslav Literature. An Anthology with Biographical Sketches. Berkeley 1956), priredio izbor poezije V. Nikolića (Trubač iz daljine. Rim—Chicago 1976), a s T. Eekmanom uredio zbornik eseja Juraj Križanić (1618–1683), Russophile and Ecumenic Visionary (Hag 1976). Za Columbia Dictionary of Modern European Literature (New York 1980) napisao je životopise 15 hrvatskih pisaca. Od 1963. više je puta boravio u Jugoslaviji, ali je, zbog političkih razloga, protjerivan 1967. i 1978, što je opisao u knjizi Moji izgoni iz Jugoslavije i povratak u Hrvatsku (1992), a autobiografske putopisne bilješke skupio u prozi Valovi života (1993). Potpisivao se pseudonimima i šiframa A. Markov, A. K., K., Ka. Od 1992. bio dopisni član HAZU.