KAIMI, Hasan

traži dalje ...

KAIMI, Hasan (Kaimija, Kaimi-baba), pjesnik (Sarajevo, prva pol. XVII. st. — Zvornik, 1691. ili 1692). Početnu izobrazbu stekao u nekoj tekiji u rodnom gradu, školovanje nastavio u Sofiji i postao članom halvetijskoga tarikata. Vrativši se u Sarajevo, postao šejhom (poglavar) Silahdar Mustafa-pašine tekije, poznate kao Sinanova tekija. Povjesničari su tvrdili da je u međuvremenu pristupio kadirijama. Rodnu kuću, blizu mosta Ćumurije, pretvorio je 1660. ili 1664–65. u tekiju (nazvana Kaimijinom tekijom; izgorjela u požaru 1697). Prema predaji, 1683. zauzeo se za pobunjenu sarajevsku sirotinju tražeći da joj se razdijele zalihe žita, zbog čega se zamjerio oblastima. Proročanskim pak pjesmama izazvao je sukob sa sarajevskom ulemom te je prognan u Zvornik. Ondje je proveo ostatak života služeći kao imam u Hadži Idrisovoj džamiji; pokopan u zasebnom turbetu na Kuli. K. je mistični pjesnik, pa je tumačenje snova bitan i čest motiv u njegovim pjesmama. Proslavio se stihovima kojima je predvidio povijesne događaje u svezi s ondašnjim ratovima. Pisao je na turskom i bosanskom jeziku. Potomnjim su pisane pjesme O osvojenju Kandije i Ostante se tutana. U prvoj prijeti Mlečanima da će izgubiti Kretu, upozorava ih da uzalud utvrđuju Klis, Omiš i druge primorske gradove te da se zbog neuspjeha ne osvećuju Hrvatima, jer će za takve postupke odgovarati. Druga je poučna, o štetnosti duhana. Glavno pjesničko djelo Dīwān (original u Orijentalnom institutu u Sarajevu) napisao je 1685–86, iznijevši u njem mnogo autobiografskih podataka. Djelo je bilo vrlo popularno i puno prepisivano; sačuvano je u šezdesetak rukopisnih primjeraka u Istanbulu, Sarajevu, Berlinu, Kairu, Bratislavi, Parizu i Rimu. Kaimijine proročanske pjesme sabrane su u zbirku Wāridāt (Nadahnuća), koja je postala osobito aktualna i popularna nakon austro-ugarske okupacije BiH 1878, pa je sačuvana u više rukopisnih primjeraka. O Kaimijinim pjesničkim dometima književni se povjesničari i kritičari ne slažu, pa se ocjene toga stvaralaštva kreću od poricanja svake umjetničke vrijednosti do isticanja pojedinih pjesničkih ostvaraja. Uvršten je u Zbornik stihova XVII. stoljeća (Pet stoljeća hrvatske književnosti, 10. Zagreb 1967) te u antologiju Mila si nam ti jedina. Hrvatsko rodoljubno pjesništvo od Bašćanske ploče do danas (Zagreb 1998).

LIT.: S. Kemura: Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 22(1910) 4, str. 627–628. — S. Bašagić: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj književnosti. Ibid., 24(1912) 1/2, str. 75; 3, str. 304–306. — S. Kemura i V. Ćorović: Serbokroatische Dichtungen bosnischer Moslims aus dem XVII, XVIII. und XIX. Jahrhundert. Sarajevo 1912, str. XII–XIII, 11–19. — S. Bašagić: Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini. Zagreb 1931, 38. — M. Šahinović Ekremov: Šejh Hassan Kaimija narodni tribun iz Bosne i hrvatski pjesnik iz XVII. stoljeća. Narod (Sarajevo), 1(1933) 30, str. 5; 33, str. 7; 35, str. 7; 36, str. 7; 39, str. 7; 40, str. 7; 41, str. 11; 42, str. 7; 47, str. 7; 48, str. 7; 49, str. 7; 50, str. 7; 51, str. 11; 52, str. 7; 53, str. 7; 54, str. 7. — M. Handžić: Književni rad bosansko-hercegovačkih muslimana. Sarajevo 1934, 31, 55, 89–91. — M. Hadžijahić: Seljačka buna u Bosni 1683. g. Obzor, 77(1937) 71, str. 5. — A. Mulahalilović: Šejh Hasan Kaimi-baba (prigodom 250. godišnjice smrti). El-Hidaje, 5(1941–42) 8/9, str. 224–227. — H. Dizdar: Pjesnik Hasan Kaimija vođa pobunjenih seljaka i zanatlija u XVII vijeku. Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva, 2(1951) 4/6, str. 138–147. — Isti: Seljačka buna u Sarajevu 1682 godine. Zadrugar, 1952, 209/210, str. 5. — M. Mujezinović: Epigrafika i ikonografija pjesnika Mehmeda Mejlije. Naše starine, 4(1957) str. 136. — M. Hadžijahić: Hasan Kaimija i njegovo turbe na Kuli u Zvorniku. Zvornik 1966. — H. Šabanović: Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima. Sarajevo 1973, 353–357. — L. Hadžiosmanović: Jedna stara verzija (autograf?) Kaimijine kaside protiv duhana. Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 2–3(1974) str. 125–130. — F. Nametak: Uvodni stihovi Kaimijina Divana. Ibid., str. 71–79. — A. Nametak: Hrestomatija bosanske alhamijado književnosti. Sarajevo 1981, 10, 19–20, 202–212. — J. Šamić: Hasan Kaimi Baba. Život i djelo. Treći program Radio Sarajeva, 12(1984) 47, str. 409–436. — Ista: Čija je pjesma Ti besposlen nemoj hodat? Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, 11–12(1985) str. 175–179. — Ista: Rukopisi poezije Hasana Kaimi Babe. Ibid., str. 201–210. — Ista: Kaimijina kasida na -ari iz njegovog djela Varidat. Prilozi za orijentalnu filologiju, 1985, 35, str. 51–90. — Dž. Ćehajić: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo 1986, 47, 126–127, 130–132, 138–147, 225. — J. Šamić: Hasan Kaimi Baba. Poezija na osmanskom turskom jeziku – sufizam bosanskog pjesnika. Izraz, 30(1986) LIX/6, str. 517–530. — F. Nametak: Pregled književnog stvaranja bosansko-hercegovačkih Muslimana na turskom jeziku. Sarajevo 1989. — M. Mujezinović: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, 1. Sarajevo 1998², 68–69. — M. Handžić: Izabrana djela, 1. Sarajevo 1999.
 
Pejo Ćošković (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KAIMI, Hasan. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 22.12.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kaimi-hasan>.