KALABAR, Franjo (Kallabar, Franciscus), prosvjetni djelatnik i dobrotvor (Zagreb, 24. XI. 1794 — Granešina, 24. VII. 1876). Za svećenika zaređen u Zagrebu 1817, potom bio kapelan u Nartu i Novoj Vesi. God. 1829–41. bio župnik u Granešini, 1842–50. župnik i vicearhiđakon u Sisku, a od 1851. u Zagrebu kanonik, katedralni župnik, prefekt kaptolskoga hospitala i obnositelj mnogih dužnosti u konzistoriju. Imenovan bekšinskim arhiđakonom 1861. Za župnikovanja u Granešini organizirao je privatnu besplatnu pouku u čitanju, pisanju, računanju, kršćanskom nauku i crkvenom pjevanju za djecu iz svoje i susjednih župa te se drži prvim učiteljem u tom kraju. Bio je član Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva te darovatelj Sveučilišta, Društva sv. Jeronima i mnogih drugih kulturnih i vjerskih institucija.
LIT.: (Nekrolog). Katolički list, 27(1876) 35, str. 310. — Schematismus cleri archi-dioecesis Zagrabiensis. Zagrabiae 1876. — Častna knjiga i uspomenica učione granešinske. Zagreb 1899–1900. — A. Cuvaj: Građa za povijest školstva kraljevinâ Hrvatske i Slavonije, 3. Zagreb 1910. — F. Plevnjak: Prilozi za kulturnu povijest hrvatskog svećenstva. Zagreb 1910. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od 1193. do 1924, 3 (rkp. u Kaptolskom arhivu, Zagreb, str. 989–990, br. 1083) — A. Szabo: Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860–1873, 1. Zagreb 1987, str. 175; 2. 1988, str. 49, 116. — R. Dragobratović: Osnovna škola Granešina. Zagreb 1999, 14, 23, 26.
Klara Pranjko (2005)
