KALAFATIĆ, Vinko

traži dalje ...

KALAFATIĆ, Vinko (Kalafatich, Kallafatich, Kallaffatich; Vincentije, Vincentius), pravnik i povjesničar (Bribir kraj Novoga u Vinodolu, 27. VI. 1747 — Zagreb, 24. III. 1792). U Zagrebu pohađao isusovačku gimnaziju i kaptolsko sjemenište te se zaredio za svećenika. Kao gojenac Hrvatskoga kolegija u Beču 1766–73. studirao je filozofiju, teologiju i kanonsko pravo na bečkom Sveučilištu. Nakon ukidanja Družbe Isusove 1773. zagrebački biskup J. Galjuf imenovao ga je profesorom logike i metafizike na filozofskom studiju. Kada je 1776. u sastavu Kraljevske akademije znanosti u Zagrebu osnovan Pravni fakultet, izabran je za profesora prirodnoga i međunarodnoga prava; kao najmlađi preuzeo je dužnost zapisničara akademskih sjednica i od 1780. službenoga povjesničara (academiae historicus) te napisao danas izgubljenu povijest Akademije. God. 1778. održao je u Akademijinoj crkvi sv. Katarine u Zagrebu posmrtni govor B. A. Krčeliću, tiskan te godine, iscrpno vrelo za Krčelićev životopis. Pod pseudonimom Teodozije Trazibul na Galjufov je nagovor 1782. napisao polemični spis Theodosii Trasibuli ad Anianum Eliphium epistolae II. Argumentima crkvenoga prava u njem pobija načela zagrebačkoga kanonika J. Taispergera o biskupskoj samostalnosti u pitanjima oprosta pri ženidbenim zaprjekama i ukazuje na neutemeljenost dekreta Josipa II. Nezadovoljan kadrovskom politikom vrhovnoga ravnatelja nauka N. Škrlca Lomničkoga, 1784. daje ostavku na mjesto profesora i s uspjehom se natječe za župnika u Pokupskom, nakon čega dobiva naslov arhiđakona te počasnoga zagrebačkoga kanonika. Opsežnu korespondenciju s istaknutim osobama hrvatske javnosti 1774–89. kronološkim je redom prepisivao u poseban sveščić, na temelju kojega je namjeravao napisati memoare Commentariolum de rebus ad me pertinentibus. Pod naslovom Adversaria varia pertinentia sveščić se čuva u Arhivu HAZU u Zagrebu (sign. II b 41); sadržava i kratak životopis Vita Vincentii Kalafatich književnoga povjesničara A. A. Baričevića te nekoliko rukopisnih fragmenata. Korespondenciju s M. Vrhovcem 1787–88 (prijepis i u NSK, sign. R 6068) objavio je J. Kolanović, a sa Škrlcem Lomničkim Teodora Shek Brnardić. — Osim redovite akademske službe i prijateljevanja s istaknutim predstavnicima onodobne hrvatske »književne republike«, plemstva i činovnika, K. je sudjelovao u javnim raspravama, pogotovo za kulminacije jozefinističkih reforma koje su zadirale u crkvenu jurisdikciju. Zbog svojega stajališta ubraja se među konzervativne hrvatske antijozefiniste poput Baričevića i T. Brezovačkoga.

DJELA: Positiones ex universa theologia. U: B. A. Camillus, De festo cordis Iesu dissertatio commonitoria cum notis et monumentis selectis. Venetiis, Apud Simonem Occhi, 1772. — Positiones ex jure ecclesiastico universo et universa jurisprudentia ecclesiastica. (S. l.) 1773. — Oratio funebris quam, dum VIII Idus Aprilis anno MDCCLXXVIII Balthasari Adamo Kerchelich grati animi ergo parentabat regia Zagrabiensis Academia. Zagrabiae, Typis Ioannis Thomae nob. de Trattnern, 1778 (hrv. prijevod u: B. A. Krčelić, Annuae ili Historija 1748–1767. Zagreb 1952, 607–620). — Materia tentaminis publici, quod ex jure publico particulari Hungariae auctoritate et consensu magnifici, ac spectabilis domini Nicolai Skerlecz de Lomnicza. Zagrabiae, Typis Josephi Caroli Kotsche, 1780. — Theodosii Trasibuli ad Anianum Eliphium epistolae II. Viennae (Zagrabiae!), Typis Joan. Thom. nob. de Trattnern, 1782. — Tentamen publicum ex jure naturali hominis et civitatis. Zagrabiae, Typis Iosephi Caroli Kotsche, 1784.
 
LIT.: V. Klaić: Kr. akademija znanosti u Zagrebu (1776.). Hrvatsko kolo, 7(1912) str. 25. — V. Dukat: Spomeni Vincentija Kalafatića. Jugoslavenska njiva, 6(1922) II/7, str. 316–319. — Isti: Iz povijesti našega školstva. Nastavni vjesnik, 30(1922) str. 97–100. — V. Klaić: Dvije čudne knjige. Vijenac, 1(1923) 17, str. 333–337. — Isti: Preteče sveučilišta. Spomenica Akademičkoga senata. Sveučilište Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu 1874–1924. Zagreb 1925, 17, 20, 23, 27. — M. Dvorničić (Borislav Istrijanski): Spjevao pred crkvicom Sv. Martina u Podskočiju. Vinodolski pokret, 3(1933) 18, str. 3. — V. Bayer: Osnivanje Pravnog fakulteta u Zagrebu (god. 1776) i njegovo definitivno uređenje (1777. god.). Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 19(1969) 2, str. 229, 238–239, 241, 257–258, 264. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — J. Kolanović: Jedna sporna epizoda iz života Maksimilijana Vrhovca. Croatica Christiana periodica, 5(1981) 7, str. 12–13, 23–28. — K. Dočkal: Hrvatski kolegij u Beču 1624–1784. Beč—Zagreb 1996. — T. Shek Brnardić: Dopisivanje Vinka Kalafatića i Nikole Škrlca Lomničkog. U: Nikola Škrlec Lomnički 1729–1799, 2. Zagreb 2000, 335–361.
 
Teodora Shek Brnardić (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KALAFATIĆ, Vinko. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 15.1.2025. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kalafatic-vinko>.