KALAN, Vera

traži dalje ...

KALAN, Vera, balerina i koreografkinja (Sisak, 15. XI. 1930 — Rijeka, 15. II. 1998). Supruga dirigenta V. Benića. Učila pod vodstvom Ane Roje u baletnom studiju HNK u Zagrebu, gdje je 1947. počela nastupati u manjim solističkim ulogama. Od 1949. do umirovljenja 1971. bila je solistica zatim i koreografkinja Baleta Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci. Ostvarila je opsežan repertoar istaknuvši se karakternim ulogama u modernom baletu, posebice kao Srce u Licitarskom srcu (K. Baranović), Ciganka i Bugarka u Ohridskoj legendi (S. Hristić), Jela u Đavlu u selu (F. Lhotka), Julija u Romeu i Juliji i glavna uloga u Klasičnoj simfoniji (oba S. S. Prokofjev), Solveig u Peeru Gyntu (E. H. Grieg), Španjolka u Don Juanu (C. W. Gluck), Nimfa u baletu Faunovo poslijepodne (C. Debussy), Ljupki maj u Kraljičinu lovcu (M. Delannoy), Djevojka u Simfonijskoj poemi (G. Gershwin), Žena demon u Boleru (M. Ravel), Supruga u Simfoniji da camera (D. Švara). Koreografirala je balete Abraxas (W. Egk), Ples kadeta (J. Strauss ml.), Legenda o pjesmi (I. Lhotka Kalinski), Pinocchijeva maštanja (A. Casagrande) te mnoge baletne prizore u operama i operetama. S ansamblom riječkoga kazališta gostovala je u inozemstvu.

LIT.: Repertoar hrvatskih kazališta 1840–1860–1980, 1–2. Zagreb 1990. — In memoriam Vera Kalan Benić. Novi list, 52(1998) 22. II, str. 12.
 
Ivona Ajanović-Malinar (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KALAN, Vera. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 3.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kalan-vera>.