KALEB, Vjekoslav

KALEB, Vjekoslav, književnik (Tisno, 27. IX. 1905 — Zagreb, 13. IV. 1996). Učiteljsku školu završio u Šibeniku 1924, Višu pedagošku polazio u Zagrebu 1941–43. Učiteljevao u selima splitske i šibenske okolice 1924–36. te u Šibeniku do 1940, kada se na poziv I. G. Kovačića zaposlio kao referent u Prosvjetnom odjelu Banovine Hrvatske u Zagrebu. Od 1943. bio u partizanima, od 1944. u izbjegličkom logoru u El Shattu sudjelovao u organiziranju kulturno-prosvjetnoga života. God. 1945. imenovan je voditeljem Prosvjetnoga odjela ZAVNOH-a u Šibeniku, potom je u Zagrebu tajnik Društva književnika Hrvatske (DKH), urednik i suurednik u periodicima Književnik (1945), Naprijed (1945–47) i Republika (1945–50), tajnik MH (1950–51), urednik u časopisu Kolo (1953), umjetnički direktor Zagreb-filma (1957) te profesionalni književnik. Prvom prozom javio se u periodicima Novi čovjek (1928), Vez (Trst—Ljubljana 1931), Hrvatski list (1932), Narodna tribuna (1934–36) i Jadranski dnevnik (1936–38), potom objavljivao u Savremeniku (1938, 1940), Hrvatskoj reviji (1939–40, 1942), Hrvatskom dnevniku (1940), Omladini (1940–41) i Književnom tjedniku (1941–42). Kao zreo stvaralac predstavio se novelističkim zbirkama ruralne tematike Na kamenju (1940) i Izvan stvari (1942), u kojima zgusnutim, metaforičnim, višeznačnim izrazom, pronicavim opažanjima i humorom progovara o tjeskobnoj egzistencijalnoj drami čovjeka u ogoljelu krajoliku Dalmatinske zagore. U poratnoj prozi, strukturno bliskoj tradicionalnim naracijskim tehnikama, unutar realističkoga literarnoga predloška zaokupljen je dramatičnom sudbinom pojedinca u prijelomnim ratnim zbivanjima. Socrealističkoj poetici okreće se u zbirci novela Brigada (1947) i romanu Ponižene ulice (1950; dijelom objavljen u Republici 1948). U romanima Divota prašine – drži ga se jednim od najuspjelijih proznih djela hrvatske književnosti – i Bijeli kamen (oba 1954), prateći glavne junake u ratom zahvaćenu prostoru, odašilje simbolične poruke o vječnoj ljudskoj težnji i potrazi za smislom. U tematski raznolikijim i slojevitijim novelističkim zbirkama Smrtni zvuci (1957) i Nagao vjetar (1959) traga za modernijom narativnom strukturom i kompozicijom te naglašenom simbolikom. Sadržajno i stilski kompleksan roman Bez mosta (1986), pisan kao dijaloška rasprava s esejističkim umetcima, opora je kritika socijalističke ideologije i prakse (Katica Čorkalo). Bogatim, mozaičnim i višeslojnim novelističkim opusom s obilježjima novih traženja, često i eksperimentiranja, K. je ušao u sam vrh hrvatske suvremene proze. Prema piscima suvremenicima predstavio se kao jedan od najizrazitijih nastavljača prozne tradicije hrvatske književnosti međuratnoga razdoblja, ali s težnjom pronalaženja novih, modernih jezičnih, stilskih te izražajnih rješenja (M. Šicel). Okušao se i u pjesništvu; stihove objavljene u Forumu (1994) tiskao je u zbirci Kolumbovo jaje ili proze u pjesmi (1995). Objavio je nekoliko književnih i likovnih prikaza u Novostima (1940–41), prevodio s ruskoga (L. N. Tolstoj) i talijanskoga (C. Collodi), napisao studiju o pučkoj etimologiji Bijaći (Rad JAZU, 1959) te priredio knjižicu o strjeličarstvu Luk i strijela (Zagreb 1963). Literarnim prinosima surađivao i u časopisima Republika (1945–46, 1948–49, 1951, 1953–54, 1956, 1961, 1969), Mogućnosti (1954), Kulturni radnik (1956) i Forum (1966, 1969, 1983, 1985, 1995), a rasprave o jeziku, objavljene u Telegramu (1961), skupio je u knjizi Sveti govor (1994). Prema njegovim djelima snimljeni su igrani filmovi Kameni horizonti (Š. Šimatović, 1953) i Divota prašine (M. Ljubić, 1975), kratki film Ogledalo (A. Babaja, 1955) i TV drama Trideset konja (M. Juran, 1989). Djela su mu prevedena na albanski, engleski, francuski, njemački, talijanski, češki, poljski, ruski, slovenski i makedonski jezik. Zastupljen je u izborima Antologija savremenih hrvatskih pripovjedača (Beograd 1940), Jugoslovenska proza (Beograd 1949), Anthologie de la prose yougoslave contemporaine (Pariz 1959), Iz novije hrvatske proze (Zagreb 1965), Obasjani svjetionik (Zagreb 1990), Hrvatski pripovjedači (Zagreb 1994), Antologija hrvatske novele (Zagreb 1997), Suvremena hrvatska novela (Zagreb 1997), Antologija hrvatskog humora (Zagreb 1999), Antologija hrvatske kratke priče (Zagreb 2001) te V objeti reky. Antologie charvatske povidky 20. stoleti (Brno 2002). Bio je predsjednik DKH 1956. i redoviti član JAZU (HAZU) od 1961. Dobio Nagradu »Vladimir Nazor« 1986.