KALEBIĆ, Duško

KALEBIĆ, Duško, pjesnik i publicist (Milna na Braču, 30. V. 1921 — Buenos Aires, 22. I. 1995). Franjevačku klasičnu gimnaziju završio u Sinju 1940. te u Zagrebu studirao pravo. Za II. svjetskoga rata služio je u postrojbama NDH, od 1945. bio u izbjeglištvu u Fermu, a od 1948. radio kao činovnik u Ministarstvu javnih radova u Buenos Airesu. Prve priloge objavio u sjemenišnom listu Zabava, u Fermu surađivao u mjesečniku Croatia. Pjesme, književne prikaze te politološke i kulturnopovijesne članke objavljivao u spomenici Dva hrvatska jubileja (Buenos Aires 1955), Hrvatskoj misli (Buenos Aires 1956), Hrvatskoj reviji (Buenos Aires 1961, München 1971, München—Barcelona 1980) i drugim iseljeničkim periodicima. Pisao pjesme razbijene strofne strukture u slobodnom stihu ili nepravilnoj rimi, prožete prognaničkom gorčinom i u naizgled vedrim stihovima o budućnosti hrvatstva i u sjetnim sjećanjima na izgubljeni zavičaj. U rukopisu su mu ostale zbirke pjesama (Kad jecaju večernja zvona), priče, igrokazi i dr. (knjižnica Hrvatskoga kulturnoga i pripomoćnoga društva u Buenos Airesu). Uvršten je u antologije Pod tuđim nebom (Buenos Aires 1957), 60 hrvatskih emigrantskih pisaca (Zagreb 1995) i Cvrčak u boriku (Zagreb 1996). Bavio se i umjetničkim oblikovanjem korjenova i grana drveća; priredio desetak samostalnih izložba tzv. biljnih skulptura. Sudjelovao u javnom, osobito kulturnom životu hrvatskih iseljenika. Služio se pseudonimom Lelio Janin.