KALIĆ, Arkanđeo

KALIĆ, Arkanđeo (Callich; Arkangjeo, Ignjat), propovjednik i vjerski pisac (Dubrovnik, 1739 — Dubrovnik, 2. XII. 1816). Stupio 1757. u Dominikanski red te je nakon položenih zavjeta 1759. poslan na studij u Italiju. Filozofiju je završio u Napulju, a teologiju u Bologni, gdje je stekao naslov lektora svete teologije. Nakon povratka u Dubrovnik predavao je filozofiju i teologiju. U dubrovačkim dominikanskim samostanima i upravi Dominikanske kongregacije bio je prior, prokurator i generalni vikar. Također je bio savjetnik dubrovačke vlade i nadbiskupa, a Senat ga je 1794. i 1804. birao za lektora dogmatike i moralne teologije u crkvenom seminaru. Vrstan propovjednik, propovijedao je na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku. Održao je posmrtni govor Mihu Martelliniju (Oratio in funere civis Rhacusini Michaelis Martellini) te 1778. govor u pohvalu dubrovačkoga nadbiskupa G. Lazzarija (Oratio in adventu Gregorii Lazzari, Ragusini archiepiscopi). Tri njegova govora održana povodom kuge tiskana su 1784. Svoje korizmene propovijedi i prigodne govore, kojih se rukopisi čuvaju u knjižnici dominikanskoga samostana u Dubrovniku, 1803. priredio je za tisak, ali ih je tek 1873. objavio kanonik S. Skurla. O jezičnoj i duhovnoj vrijednosti te knjige pohvalno je pisao F. Kurelac.