KALITERNA, Fabjan

KALITERNA, Fabjan (Fabijan), arhitekt i športski djelatnik (Split, 20. I. 1886 — Split, 30. I. 1952). Završio gimnaziju u Splitu 1906, diplomirao na Visokoj tehničkoj školi u Pragu 1921. U Splitu je projektirao više od 200 novogradnja ili pregradnja javnih zgrada te većinom stambenih kuća, uglavnom vila. Isprva projektira pod utjecajem regionalne tradicionalne arhitekture i zakašnjeloga secesijskoga stila, naglašavajući slikovitost istaknutom »kulom« i rustičnom obradbom kamena (tri kamene kuće Ferić u Kupališnom prilazu na Bačvicama, 1922). Među prepoznatljivim su elementima i ulazni trijem sa stupovima, prozori ili balkonske lože na lȗk, razvedeni krovovi s crijepom kanalicom i tradicionalno oblikovani dimnjaci. S vremenom se ta stilska slikovitost ublažuje i približava suvremenoj funkcionalnoj arhitekturi, čime se oblikovno osiromašuje i standardizira; rustično obrađen kamen ostaje samo u prizemlju ili na bazi zgrade, a ostali su dijelovi od armiranoga betona (vila Radić na Gripama, 1923). Osobitu pozornost posvećuje udobnosti i funkcionalnosti (udobne terase i balkonske lože, rasvjeta), posebice unutarnjemu rasporedu prostorija, te odnosu zgrade i okolnoga parka s kamenim ogradnim zidom. Postupno zgrade svodi na jednostavne kubične oblike s pokojim prije prepoznatljivim elementom, npr. prozorom na lȗk. Izdvajaju se kuće Paškeš i Aljinović kraj kazališta, Urlić u Solinskoj cesti, Opara i Šakić u Ul. Matije Gupca, Šakić, Kezić i Karaman u Viškoj ul., Koludrović i Dorić na Šetalištu Bačvice, nekoliko kuća (Miletić, Vidak i Kezić) u Zvonimirovoj ul., Mrduljaš na Marjanu, Dvornik u Gospinici, Aljinović na Šperunu i Bonačić na Mejama. Projektirao je više športskih objekata, zgradu »Putnika« na obali (1920, porušena 1943), prvu fazu hotela »Park« na Bačvicama (1921, s V. Ivaniševićem), rustični ogradni zid s ulazom i pristupnim zgradama Meštrovićeve palače na Mejama (1929), stambeno-poslovnu kamenu palaču Trgovačko-obrtničke komore na Matejuški (1930), nadogradnju kata i trijema s istočne strane carinarnice i putničkoga ureda na današnjem Gatu sv. Petra (1929, s A. Kellerom), a posebice se, zbog prilagođenosti krajoliku, izdvaja zgrada Oceanografskoga instituta (danas Institut za oceanografiju i ribarstvo) na rtu Marjana (1933) s tradicionalnim trijemovima. Vodio je izgradnju Doma Veslačkoga kluba »Gusar« u gradskoj luci (1926–27). Izradio je studije za izgradnju zapadne obale splitske luke (1919. i 1940) te sudjelovao u natječaju za Bansku palaču (1930, otkup). Projektirao je ljuštionice riže u Dubrovniku i Rijeci, hotel »Kovačić« u Hvaru i Burzu rada u Dubrovniku (1940). U splitskim novinama Novo doba objavio je stručne rasprave o prostornom uređenju Splita, o Peristilu (1929), regulacijskom planu grada (1939, 1941), novoj luci (1938) i Starom Pazaru (1943–44), a zapažene su njegove polemike i prijedlozi o izgradnji javnih objekata, hotelu (1933), Banskoj palači (1936) i gimnaziji (1937), te o općinskoj zgradi (Hrvatska riječ, 1924). Sudjelovao na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1938. Dao je karakterističan pečat Splitu između dvaju svjetskih ratova, a neke od gradskih četvrti (npr. Bačvice) zadržale su ugođaj njegove tadašnje arhitekture. — Za studija oduševio se vaterpolom i nogometom; u Splitu je 1908. organizirao prvu vaterpolsku utakmicu, 1911. bio jedan od osnivača NK »Hajduk«, 1913. suorganizator prvoga plivačkoga natjecanja, 1914. začetnik Veslačkoga kluba »Gusar«. Između ratova bio je član Jugoslavenskoga olimpijskoga odbora te suutemeljitelj i član Splitskoga olimpijskoga pododbora. God. 1936. predsjednik je kluba »Hajduk« te član upravnih odbora Splitskoga nogometnoga podsaveza (SNP), Jugoslavenskoga plivačkoga saveza, klubova »Jadran« i »Gusar«. Djelovao i kao savezni nogometni sudac, predsjednik Zbora nogometnih sudaca SNP te plivački, vaterpolski, veslački i atletski sudac. Bio je predsjednik organizacijskoga odbora Europskoga veslačkoga prvenstva 1932. Također se bavio hazenom, atletikom, biciklizmom i zrakoplovstvom. God. 2002. u Splitu je prigodnim skupom obilježena godišnjica njegove smrti. Inspiriran njime i bratom mu Lukom, M. Smoje osmislio je lik inženjera Duje u TV seriji Velo misto (J. Marušić, 1981).