KAMENAR, Boris

traži dalje ...

KAMENAR, Boris, kemičar (Sušak, 20. II. 1929). Klasičnu gimnaziju završio 1947. u Sušaku, u Zagrebu diplomirao 1953. pri Kemijsko-tehnološkom odsjeku Tehničkoga fakulteta i doktorirao 1960. tezom Nova metoda za dobivanje čistog silicija i bora na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF). Usavršivao se 1964–65. na Oxfordskom sveučilištu u Dorothy Crowfoot-Hodgkin u Laboratoriju za kemijsku kristalografiju i ponovo 1971–72. kao gostujući član All Souls Collegea. God. 1953–56. radio u Tvornici dizalica i ljevaonici »Vulkan« u Rijeci, 1956–62. bio je asistent u Institutu »Ruđer Bošković« (IRB), a od 1962. na PMF docent, od 1966. izvanredni i od 1972. do umirovljenja 1999. redoviti profesor. Na tom je fakultetu 1965–66. pročelnik Kemijskoga odjela, 1982–84. predstojnik Zavoda za opću i anorgansku kemiju i 1972–80. voditelj poslijediplomskoga studija iz kemije. Od 2000. professor emeritus Sveučilišta u Zagrebu. Bio je gostujući profesor na sveučilištima Novoga Zelanda u Aucklandu (1980) i Palmerston-Northu (1989–90, 1995–96). Područja su njegova znanstvenoga i stručnoga rada anorganska kemija i kristalokemija. U »Vulkanu« je osnovao laboratorij i prvi u nas u praksu uveo sintetičke ljevačke pijeske na bazi bentonitskih glina te priredio prvi domaći vatrostalni materijal za obloge industrijskih visokofrekventnih peći. U IRB istražuje nove postupke za dobivanje vrlo čistih poluvodičkih materijala za ispravljače i tranzistore, na PMF se bavi istraživanjem kristalne i molekulske strukture metodom rendgenske difrakcije, a ponajviše istražuje sintezu i određivanje struktura novih kompleksnih spojeva molibdena. Ističu se rješenja struktura spojeva kositra(II), arsena(III) i antimona(III) radi utvrđivanja stereokemijske funkcije nepodijeljena elektronskoga para u tim molekulama, određivanje struktura molekulskih kompleksa s prijenosom naboja, te sinteza i rješavanje struktura živinih spojeva i kompleksnih spojeva željeza, nikla, bakra, niobija. Sa suradnicima je odredio strukturu azitromicina (Sumamed), te većega broja derivata i intermedijera u njegovoj sintezi. Surađivao je u časopisima Tehnički pregled (1955), Ljevarstvo (1956–58), Tehnika (Beograd 1958), Croatica chemica acta (1959–60, 1964, 1979, 1983–84, 1986, 1989, 1991–92, 1995–96, 1999), Proceedings of the Chemical Society (London 1960–61), Journal of the Chemical Society (London 1961, 1965–67, 1970, 1973–74, 1976–77, 1981, 1985–86, 1990, 1992), Journal of Inorganic and Nuclear Chemistry (Oxford 1962), Acta crystallographica (København 1963, 1965, 1967, 1969–70, 1972–73, 1975–77, 1979, 1982, 1984, 1986–90, 1992–94, 1996, 1999, 2000), Zeitschrift für anorganische und allgemeine Chemie (Leipzig—Weinheim 1963, 1966, 1993, 2001), Proceedings of the Royal Society (London 1965), Inorganica chimica acta (Padova 1969, 1972, 1982, 1991, 1996, 1999–2002), Biochemical Journal (London 1972), Biochimica et biophysica acta (Amsterdam 1972), Izvještaj Jugoslavenskog centra za kristalografiju (1972, 1977), Crystal Structure Communications (Parma 1973–74, 1976, 1978, 1980–82), Zeitschrift für Kristallographie (Wiesbaden—München 1975, 1979, 1988, 1995–96), Journal of Chemical Society. Dalton Transactions (London 1976–77, 1981), Inorganic Chemistry (Washington 1979), Chemistry in New Zealand (Auckland 1981), Kemija u industriji (1981, 1983, 1990), Australian Journal of Chemistry (Melbourne 1983), Naše teme (1983, 1989), Acta pharmaceutica Jugoslavica (1984), Journal of Coordination Chemistry (London 1987–88, 2002), Journal of Chemical Research (London 1988), Bulletin of the Chemists and Technologists of Macedonia (Skoplje 1990), Journal of Crystallographic and Spectroscopic Research (London 1992), Organic Preparations and Procedures International (Newton Highlands, Massachusetts 1992), Tetrahedron Letters (Oxford 1993), Journal of Medicinal Chemistry (Washington 1995), Polyhedron (Oxford 1995–2000, 2002), Inorganic Chemistry Communications (Oxford 1998–2000), Structural Chemistry (Dordrecht 1998, 2002), European Journal of Inorganic Chemistry (Weinheim 2001). Autor je poglavlja u knjigama Molecular Complexes (London 1973) i Structural Studies on Molecules of Biological Interest (Oxford 1981). God. 1976–80. bio je predsjednik Hrvatskoga kemijskoga društva i Unije kemijskih društava Jugoslavije te 1981–84. Europskoga kristalografskoga IO. Predstavnik je Hrvatske kristalografske zajednice u Europskom kristalografskom vijeću i Međunarodnoj uniji za kristalografiju, član Kraljevskoga kemijskoga društva (London), Američkoga kemijskoga društva, od 1991. redoviti član HAZU te 2000–04. predsjednik njezina Odbora za međunarodnu suradnju. Od 2005. član je Svjetske akademije umjetnosti i znanosti. Dobitnik je Nagrade »Ruđer Bošković« 1970, Nagrade grada Zagreba 1980, Nagrade za životno djelo 2000. i Medalje »Božo Težak« 2002.

LIT.: Spomenica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta 1874–1974. Zagreb 1974. — Boris Kamenar. Ljetopis JAZU, 1975, 79, str. 543–546; 1980, 84, str. 337–338; 1988, 92, str. 414–419. — Spomenica PMF. 120 godina nastave prirodoslovlja i matematike na Sveučilištu u Zagrebu 1876–1996. Zagreb 1996. — Boris Kamenar. Croatica chemica acta, 72(1999) 2/3 (dvobroj posvećen B. Kamenaru povodom sedamdesete godine života). — 50 godina Zavoda za opću i anorgansku kemiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1952.–2002. Zagreb 2002. — N. Trinajstić: 100 hrvatskih kemičara. Zagreb 2002, 84–85.
 
Snježana Paušek-Baždar (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KAMENAR, Boris. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 8.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kamenar-boris>.