KARAULA, Lovro (Anto, Laurentius), kulturni djelatnik (Žirović kraj Livna, 23. XII. 1800 — Žirović, 20. VII. 1875). Školovao se u fojničkom samostanu, gdje je 1816. stupio u Franjevački red. Od 1817. studirao filozofiju i teologiju na učilištima u Pečuhu, Gyöngyösu i Vácu. Za svećenika zaređen 1825. Kapelan u Ivanjskoj bio je 1826, u Ljubunčiću 1827–28, tajnik biskupa A. Miletića u Fojnici od 1828, nakon njegove smrti 1831. voditelj biskupskoga ureda do 1832. kad je biskup R. Barišić postavio drugoga tajnika. Potom bio župnik u Vidošima 1832–40 (podignuo 1832–33. novi župni stan, obnovio staru kuću za crkvicu) i gvardijan fojničkoga samostana 1840–43 (otvorio je u Busovači novi dušobrižnički centar, a za crkvene potrebe kupio kuću). Od 1842. javno je sudjelovao u sukobu s biskupom (tzv. Barišićeva afera). Kad je novi delegat Svete stolice K. Pooten predložio protjerivanje uglednijih franjevaca, među njima i Karaule, u talijanske samostane, na ročištu u Banjoj Luci 1843. Pooten je parnicu izgubio te bio osuđen na izgon iz Bosne. Tad su pritiskom Rima, Austrije i Turske K. i M. Šunjić dali 1844. u ime svih bosanskih franjevaca pismenu izjavu da priznaju Barišića za biskupa, a 1845. za novoga spora s Barišićem bio je u izaslanstvu u Carigradu koje je zastupalo franjevačke interese. Nakon što je afera završena Barišićevim povlačenjem 1846, K. se okrenuo podizanju crkava i škola (1847. škola u Fojnici, 1850-ih crkve u Vidošima i na Gorici, 1858. škola u Livnu, 1871. crkva na Glavici). God. 1851–54. bio je kustod Provincije i profesor filozofije na teološkom učilištu u Fojnici, 1854–58. župnik u Čukliću, 1856. generalni vizitator Bosne Srebrene, prvi predstojnik rezidencije 1858. i gvardijan samostana na Gorici 1860. i 1872–73. te župnik u Ljubunčiću 1861–72. i 1873–75. Uz to bio je generalni vikar biskupa S. Frankovića i P. Vujičića. Nakon povratka iz Sinja, kamo je u franjevačkom izaslanstvu išao 1875. pozdraviti Franju Josipa I, u Livnu je napisao i u Beč poslao Folium complectens gravamina publica (preveo i 1925. objavio B. Badrov). Zbog toga je izazvao nepovjerenje bosanskih vlasti, bio optuživan za veleizdaju i iz zasjede ubijen. God. 1925. njegovi posmrtni ostatci pokopani su u samostanskoj crkvi na Gorici. Jedan je od zaslužnika za osnutak književnoga društva Bosansko kolo. Dopise je objavljivao u Zagrebačkom katoličkom listu (1857), a njegova pisma poslije su tiskali T. Alaupović u Hrvatskoj zajednici (1910), J. Matasović (Fojnička regesta. Beograd 1930) i A. Zirdum (Pisma bosanskih franjevaca 1850.–1870. Plehan 1996). Napisao uvodni tekst u knjizi Hrvatske pučke propovijedi, 3 (Zagreb 1863). Njegova rukopisna ostavština – dijelom objavljena u zborniku Pro populo (Sarajevo 2000) – čuva se u franjevačkom samostanu na Gorici.
LIT.: M. V. Batinić: Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njihova boravka, 3. Zagreb 1887. — A. M. Bralić: Livno – Gorica. Glasnik jugoslavenskih franjevaca, 4(1890) 1, str. 3–7; 2, str. 26–30; 3, str. 35–40; 4, str. 50–54. — I. Klarić: Stara livanjska škola. Školski vjesnik, 15(1908) str. 48. — J. Jelenić: Kultura i bosanski franjevci, 2. Sarajevo 1915. — J. Vladić: Fra Lovro Karaula (1800.–1875.). Hrvatska duša, 2(1923) str. 297–312. — B. Badrov: Fra Lovro Karaula. Sarajevo 1925. — I. Tudor: Fra Lovro Karaula. Meja, 3(1925) 30, str. 1–3. — J. Matasović: Fojnička regesta. Spomenik SKA (Beograd), 1930, 67, str. 252, 259, 267, 277, 280, 298, 301, 303–304, 331, 334, 337, 346, 354, 377, 380, 384, 391. — R. Drljić: Umorstvo fra Lovre Karaule. Hrvatska straža, 6(1934) 15, str. 4–5. — J. Jelenić: Spomenici kulturnoga rada bosanskih franjevaca. Glasnik Hrvatskih zemaljskih muzeja u Sarajevu, 53(1941) str. 138, 157, 164. — I. Kecmanović: Barišićeva afera. Sarajevo 1954, 16, 19, 26, 30, 32, 37–39, 44–45, 54–55, 69–71, 82, 84, 89, 91–92, 94, 98, 114–116, 143, 147, 155, 160–161. — B. Gavranović: Bosna i Hercegovina od 1853.–1870. godine. Sarajevo 1956. — A. Firdus: Livno od najstarijih vremena do 1878. godine. Sarajevo 1967, 101. — Lj. Lucić: Fra Lovro Karaula. Dobri Pastir (kalendar), 1991, str. 132–137. — M. Karamatić: Franjevci Bosne Srebrene u vrijeme austrougarske uprave 1878–1914. Sarajevo 1992. — I. Gavran: Putovi i putokazi, 2. Livno (1993), 85–90. — N. Ikić: Biskup Strossmayer i bosanski franjevci. U: Crtajte granice ne precrtajte ljude. Sarajevo—Bol 1995, 541, 545. — A. Zirdum: Pisma bosanskih franjevaca 1850.–1870. Plehan 1996. — M. Vrgoč: Fra Lovro Karaula (1800.–1875.). Bosna Franciscana, 6(1998) 9, str. 169–197. — Pro populo. Život i djelo fra Lovre Karaule (1800.–1875.). Sarajevo 2000. — A. Barun: Svjedoci i učitelji. Povijest franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo—Zagreb 2003.
Pejo Ćošković (2009)
