KARLOVIĆ, David

KARLOVIĆ, David (Wohl), ekonomist i političar (Virovitica, 14. VII. 1885 — Zürich, 10. XII. 1946). U Zagrebu završio gimnaziju 1904. i studij matematike i fizike na Mudroslovnom fakultetu 1910. Šk. god. 1908/09. studirao na Visokoj trgovačkoj školi u Beču. Doktorirao rigorozom 1920. na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Nakon završetka Mudroslovnoga fakulteta predaje na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu, a osnutkom Visoke škole za trgovinu i promet (poslije Ekonomsko-komercijalna visoka škola) imenovan je 1920. docentom te 1921. redovitim profesorom predmeta znanost o trgovini, tehnika međunarodne trgovine i trgovačka aritmetika. Umirovljen 1943. God. 1934–41. bio je predstojnik Trgovačkoga instituta u Zagrebu. Napisao udžbenik Tehnika međunarodne trgovine, 1–2 (Zagreb 1921–1922) i priručnik Praktične vježbe iz trgovačke aritmetike (1. Zagreb 1923, 1926², 1940³; 2. 1926, 1929²). Surađivao u listovima i časopisima Hrvatski trgovački list (1916), Hrvatska njiva (1917), Virovitički glasnik (1917), Trgovac (1919), Obzor (1922), Službeni vijesnik Zagrebačkog sajma uzoraka (1922; Vijesnik Zagrebačkog zbora, 1928, 1930), Ital-Jug (1924), Virovitičan (1924), Pravaš (1928), Pantheon (1929), Jutarnji list (1932, 1935), Ekonomist (1935), Hrvatski dnevnik (1936), Hrvatski list (1936), Alma Mater Croatica (1937–38), Hrvatski radiša (1939), Hrvatski tjednik (1939), Zadrugar (1940–41), Hrvatska gruda (1942), Nova Hrvatska (1942) i u izdanju Znameniti i zaslužni Hrvati (Zagreb 1925). Od 1919. bio je član vodstva Hrvatske stranke prava te je nakon parlamentarnih izbora 1927. podupro odlazak odvjetnika A. Pavelića u beogradsku Narodnu skupštinu (E. D. Kvaternik). Od 1921. do 1930 – kad je smijenjen nakon uhićenja u svezi sa slučajem S. Javora – na stranačkoj je ili koalicijskoj listi (od veljače 1929. kraljevom odlukom) bio gradski zastupnik u Zagrebu, sudjelovao u radu više odbora, a potaknuo je i donošenje Zaključka Gradskoga zastupstva od 21. XI. 1927. kojim se prosvjedovalo protiv namjeravanoga zatvaranja dijela zagrebačkih visokoškolskih ustanova. U veljači 1942. odazvao se pozivu u Hrvatski državni sabor, u ožujku 1943. predvodio je posjet zadrugarskih djelatnika Sofiji, a od polovice te godine boravio u Švicarskoj. O njegovim stajalištima za II. svjetskoga rata u literaturi nema pouzdanih podataka. Navodi se da se već nakon potpisa Rimskih ugovora u svibnju 1941. razišao s Pavelićem (Kvaternik); prema izvještaju A. Juretića i Stjepana Jakšekovića iz kolovoza 1943 (Lj. Boban, 1985), u Zürichu je s V. Kriškovićem radio na osnivanju odbora koji je imao iznijeti hrvatske težnje. Na njegove odnose s ustaškim režimom neizravno može uputiti i izvještaj Grge Ereša (J. Jareb, 1997) iz studenoga 1944, u kojem navodi kako se K., kojemu je odbijeno produljenje putovnice, priklonio zamisli podunavske konfederacije. Bio je predsjednik Nadzornoga odbora Središnjega saveza hrvatskih seljačkih zadruga, potpredsjednik Gospodarskoga odbora MH 1931–38, predsjednik HAŠK-a 1931–36, a od 1942. vodio je Maticu hrvatskih kazalištnih dobrovoljaca.