KAŠIĆ

KAŠIĆ, (Cassich, Cassio, Cassius), plemićka obitelj (XIV–XIX. st.). Potječu od Skoblića (M. Granić), kojima je 1433. potvrđen plemićki naslov u Pagu. Obiteljske grane i pojedinci držali su zemlje na Pagu, Rabu, Ugljanu, Dugom otoku, u ninskom zaleđu, solane na Pagu te kuće u Pagu, Novalji, Rabu, Ninu i Zadru. Bili su javni bilježnici, kancelari i općinski blagajnici, a orođivali su se s plemićkim obiteljima iz Paga, Dalmacije, Primorja i Kvarnera, pa i s pučanima. Obitelj je dala više svećenika i jednoga biskupa, a mnoge su njihove pripadnice bile redovnice. U paškim su crkvama podizali i održavali zavjetne oltare te imali patronatsko pravo nad crkvom sv. Ambroza. Grobnica im je bila u crkvi sv. Frane. — Radoš Skoblić, sin Dragoša, spominje se u Zadru 1290, kad mu je brat Radin ustupio osminu solana, vinograda i zemljišta na lokalitetu Diniča luka na Pagu. Njegov sin Dominik Radošević (zvan Kaša), utemeljitelj obitelji, izrijekom je zabilježen 1350, a 1367. spominju se njegove solane. Brat mu Marko Radošević spominje se 1312–39; njegovi su potomci nosili patronimik Marković. Kašini sinovi bili su Radoš, član paškoga Velikoga vijeća 1347, Juraj i Prodan, a kći Proda. Jurjev sin Marko bio je 1399. član Vijeća, a Ivan (u. 1418) kancelar paškoga kneza 1381. i opunomoćenik paških franjevaca 1385. U Zadru je 1394. kupio kuću i brod, a 1396. zabilježen je kao stanovnik grada. Potkraj XIV. i na poč. XV. st. podupirao je zadarsku vlast na Pagu i 1402. postao paški sudac. Njegov sin Juraj (u. 1457) zabilježen je kao član Vijeća 1409. te prilikom njegova zatvaranja 1422, posjedovao je 1426. solane na granici s onima Bratovštine sv. Antuna Opata, 1432. bio jedan od korektora paškoga Statuta, a 1433. jedan od vijećnika kojima je mletački Senat potvrdio plemićki status. Kao potknez naveden je 1444. prilikom uvođenja opata Ivana Tutnića u posjed benediktinske opatije sv. Petra na Prosiki. Iz braka s Domenikom Disičević imao je kćer Mandicu te sinove Ivana (u. 1480), Belotu (u. 1493), Luku (u. 1467) i Martina (u. 1499). Oni su bili osnivači triju obiteljskih grana, koje su se poslije razdijelile na više ogranaka (rodoslovno stablo prema M. L. Ruiću kritički je obradio Granić). — Belota, osnivač prve grane, spomenut je 1480. u popisu paških plemića. Od njegovih je sinova Ivan (u. 1538) izabran 1510. za paškoga kanonika i primicerija te 1524. za biskupa, a umro je u Traniju za putovanja na posvetu u Rim. Belotin unuk Ivan Frane (u. 1564) imao je više potomaka, od kojih su postala tri ogranka prve grane. Njegov sin Nikola (u. 1583) spominje se 1536. kao sudac Velike kurije i općinski branitelj, a Nikolin brat Vid (u. 1597) bio je 1578. podđakon, 1579. đakon, 1581. kanonik te 1582. izaslanik Paškoga kaptola. Njihov brat Ivan (u. 1606) utemeljitelj je ogranka koji je izumro smrću njegova sina Ivana (u. 1679), paškoga kanonika od 1657. i kaptolskoga kancelara najkasnije od 1670. Drugi ogranak osnovao je Belota, zvan Taljamar (u. 1636), a izumro je smrću njegovih sinova. Belota je imao i nezakonito potomstvo sa služavkom prezimena Maržić, od koje je potekla istoimena paška obitelj. Nezakonite su potomke imali i Belotini sinovi; Marko (u. 1626) sina Vida (pučani Paurica), a Ivan (u. 1671) Jurja (potomci Mršić, po majci Ljubi). Treći ogranak potekao je od Luke (u. 1604), petoga sina Ivana Frane. Kao sudac paške Velike kurije 1627 (čini se i 1636) navodi se Lukin sin Marko (1581–1644). Od njegovih sinova Frane se vjerojatno može poistovjetiti s paškim bilježnikom, sudcem iz 1677. te kancelarom paškoga kneza 1673–75, Luka (u. 1674) je bio svećenik i općinski učitelj, a Ivan Pavao (u. 1674) obavljao bilježničku službu na Pagu 1652–66. Sin posljednjega, Marko (u. 1694), bio je također paški bilježnik 1682–93. Lukini se potomci mogu pratiti u pet naraštaja, a izumiru smrću Ivana Pavla (u. 1726), odn. njegove kćeri redovnice Marije (u. 1789). — Osnivač druge grane, Luka, spominje se u ispravi o utemeljenju crkve sv. Jurja u Pagu iz 1465. I ta se grana podijelila na više ogranaka. Prvi je po Lukinu sinu Luki (u. 1497), prisežniku bilježničke isprave iz 1489, nazvan Lukičić te se može pratiti u pet naraštaja. Napose se istaknuo njegov unuk Juraj (u. 1582), bilježnik 1578–82. Drugi je ogranak potekao od Lukina sina Bartula (u. 1497) i sina mu Ivana (u. 1562), koji je 1511. pred paškim Vijećem položio prisegu, a 1543. kupio solanu u predjelu Sveti Andrija. Njegov sin Ivan (u. 1572) bio je 1554. sudac i član Vijeća, a njegovi sinovi Jerolim (u. 1609) i Ivan (u. 1610) školovali su se na talijanskim sveučilištima te stekli naslove doktora. Ivan je 1604. postao kanonikom, a 1605. arhiprezbiterom. Drugi Ivanov sin Bartul (1516–1556) primljen je u Vijeće 1537, a 1551. u najmu je držao solane, zemlje i skladište nadarbine Ciprianis. Ujedno je bio osnivač novoga ogranka, a među njegovim sinovima istaknuli su se Ivan Petar (u. 1577) i Vicko (u. 1612), potomci kojega izumiru smrću sina mu Bartula 1627. Ivan Petar bio je 1571. sudionik Lepantske bitke, a 1574. u paškom se Starom gradu oženio Ivanicom Bogdančić (Deodato). Iz toga su braka potekli jezikoslovac → BARTOL i Ivan Božidar (1577–1627), koji je sklopio drugi brak s rapskom plemkinjom Klarom Hermolais, preselio se u Rab (ondje je 1608. i 1612. zabilježen kao svjedok) te do 1624. djelovao kao paški i 1609–27. kao rapski javni bilježnik. God. 1612. dao je u najam zemlju u Slatini na Pagu, 1619. onu u Supetarskoj Dragi na Rabu. Njegovi sinovi Frane (u. 1673) i Jerolim (u. 1639) bili su rapski bilježnici. Frane se oženio Franicom, posljednjom pripadnicom paške obitelji Mirković, te postao baštinikom dobara njezine obitelji. Njihova su braća Hermolaj (u. 1686), rapski kanonik i od 1639. primicerij, Juraj (u. 1685), doktor od 1649, kanonik Hrvatskoga kaptola sv. Jeronima u Rimu i od 1653. rapski kanonik i arhiprezbiter, te Ivan Petar (u. 1690). Njegov sin Hermolaj (u. 1757) bio je rapski kanonik od 1722. i primicerij od 1724. Unuk Ivana Petra, Petar (u. 1765), član Bratovštine sv. Jeronima u Rimu od 1709. i njezin predstojnik 1716–18. i 1721–23, bio je kanonik Hrvatskoga kaptola sv. Jeronima 1712–64. te 1737. generalni vikar u Rabu. Njegova su braća Frane (u. 1768), rapski kanonik od 1722, te Kristofor (1705–1757) i Hermolaj (1701–1755), 1713. članovi paškoga Vijeća. Hermolajevi sinovi Petar (1733–1812), Jerolim Ante (1731–1791) i Hermolaj (u. 1816) primljeni su u ninsko Veliko vijeće 1775. odn. 1793, kao i sin Jerolima Ante Jerolim 1783. Njegov praunuk Josip (1839–1898) zaređen je 1861. za svećenika. Službovao je u Banjolu do 1878, potom u Rijeci, gdje je 1891. postavljen za rezidencijalnoga kanonika Zbornoga kaptola crkve sv. Marije, a bio je i konzistorijalni savjetnik senjskoga biskupa. Potomci rapskoga ogranka katkad su se vraćali na Pag, a u drugoj pol. XIX. st. iselili su se s Raba. Prema Graniću, danas žive u inozemstvu. Kristofor je 1752. dobio potvrdu statusa ninskoga plemića. Sin mu Jerolim (1728–1784) bio je od 1750. knjigovođa u paškom Vijeću te 1753–83. paški javni bilježnik. S bratom Franom (u. 1787) primljen je 1775. u ninsko Vijeće. Franin sin Jerolim (u. 1793) naveden je 1782. kao justicijar, a 1783. ušao je u ninsko Vijeće. Njegovom smrću izumire taj ogranak. — Martin, sin potkneza Jurja, u popisu paških plemića zabilježen je 1480, a 1490. i kao sudac Velike kurije. Ženidbom s ninskom plemkinjom Leonom Pritičević primljen je 1486. u ninsko plemstvo te bio osnivač ninske grane Kašića, potomci koje se mogu pratiti u pet naraštaja. Među njegovim se sinovima Juraj (u. 1525) navodi 1494. u paškom Vijeću, a Frane (u. 1533) i Nikola (u. 1523), koji je živio na Pagu, 1508. u ninskom Vijeću. Nikola je istodobno bio tribun ninske kurije, a sin mu Martin (u. 1581) paški kanonik od 1532, primicerij od 1540. te nadbiskupski vikar paškoga arhiprezbiterijata od 1576. Četvrti Martinov sin, Kristofor, u ninskom Vijeću od 1508, dobio je 1529. od kneza Nikole Contarinija općinske zemlje u Ninskom Dračevcu. Njegovi sinovi Pavao (u. nakon 1578) i Juraj (u. nakon 1606) spominju se 1549. u svezi s nekim zemljištem u ninskom distriktu. Pavao je 1544. kupio u Ninu vrt, 1570. zapisao oporuku, a 1578. kupio zemlje na Ugljanu. Juraj je 1590. držao zemljište na Dugom otoku, 1602. zapisao dvije oporuke, a 1606. vjerojatno ga je ninski knez uveo u posjed, nekoć djedovih, 12 ždrijebova zemlje. Njegovi sinovi Ivan i Lovro nastanili su se u Zadru; 1612. u ninskom su Vijeću, Ivan kao općinski savjetnik. Iz njegova braka s Marijom Petričić potječe ljetopisac → IVAN, koji je iz brakova s Katom Parenci i Nikolotom Capogrosso imao mnogobrojno potomstvo. Njegove su se kćeri udale za Zadrane, Mihaela za Guerina Guerinija, a Jelena za Franu Zanchija. Grana je u muškoj lozi izumrla 1698. smrću Ivana i sina mu Frana, a njezini su pripadnici dijelom pokopani u zadarskoj crkvi sv. Dominika. — Kašići nisu u svezi s onima koji se od XIII. do XVI. st. spominju u selu Kašić u zadarskom zaleđu.