KATALINIĆ, Ivan

KATALINIĆ, Ivan (Cattalinich, Kattalinich; Giovanni), povjesničar (Novi kraj Trogira, danas Kaštel-Novi, 25. III. 1779 — Split, 26. II. 1847). Klasičnu gimnaziju završio u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu 1796, do 1797. u Rimu studirao bogoslovlje te na zagrebačkoj Akademiji završio studij prava 1800. Od te godine bio tajnik poglavarstva u Imotskom, od 1805. u Sinju, gdje je od 1806. mirovni sudac u francuskoj službi. Za francusko-austrijskoga rata 1809. imenovan zapovjednikom sinjske Narodne garde; spriječio pobunu protiv Francuza u Kaštelima i ugušio ju u Klisu. U tom je sukobu zarobljen i odveden u Ugarsku. Te je godine, u skladu s odredbama Schönbrunnskoga mira, oslobođen te je postao kapetanom Slunjske pukovnije francuske vojske, a 1812. zapovjednikom eskadrona u Husarskoj pukovniji sa sjedištem u Karlovcu. U Ilirskoj pukovniji, pod vodstvom A. Marmonta, sudjelovao je 1811–12. u ratovanju u Španjolskoj. Ratujući protiv Turaka 1810. i 1813, istaknuo se navlastito u borbama za Cetin. Za Napoleonova pada 1814. služio je u Lyonu, potom je u činu bojnika stupio u austrijsku vojsku. Na makarskom je području 1815. upravljao zdravstvenom stražom u doba pojave kuge, a 1818. radio na uređenju granice s Turcima prema Hercegovini i Crnoj Gori, obolio od kuge te bio umirovljen. Nastanivši se u Splitu, posvetio se pisanju. Napisao je povijest Dalmacije od najstarijega doba do propasti Mletačke Republike (Storia della Dalmazia, 1834–1835), utemeljenu poglavito na djelima I. Lučića, D. Farlatija i I. Kreljanovića Albinonija. Pisano u slavenskom duhu, djelo je izazvalo pozitivne odjeke u preporodnim krugovima, a s njim u svezi K. je polemizirao s P. Nižetićem (Gazzetta di Zara, 1835, 35–37, 57–58, 60, 73, 75). Pripremljeno izdanje na hrvatskom jeziku zbog novčanih neprilika nikad nije tiskano (dva poglavlja čuvaju se u Arhivu HAZU, sign. II d 174). U novijoj je historiografiji odbačeno Katalinićevo pisanje o najstarijoj prošlosti Dalmacije, no djelo mu je prihvaćeno navlastito zbog vrijednosti i vjerodostojnosti podataka za povijest Dalmacije XVII. i XVIII. st. U drugom je djelu (Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia, 1841) opisao suvremene događaje u Dalmaciji od pada Mletačke Republike do 1813 (prijevodi poglavlja vrijednih za poznavanje francuske uprave objavljivani su u Narodnom listu, 1906, 55, i Hrvatskoj kruni, 1913, 10–19, 23–29). Pisao je pjesme na latinskom i hrvatskom jeziku, danas većinom nepoznate; u NSK (R II G–2°–9) čuva se na letku tiskana Pisma od uzecha Akrie u Sirii godine 1840. na poštenje herzherzoga Friderika od Austrie, sina principa Karla (Split s. a.). Naglašujući težak socijalni položaj težaka, uzalud je za njih pokušavao pokrenuti časopis na hrvatskom i talijanskom jeziku.