KATALINIĆ, Palma

KATALINIĆ, Palma, dječja pisateljica (Trogir, 14. VI. 1927). Učiteljsku školu završila 1948. u Splitu, novinarsko-diplomatsku školu polazila u Beogradu, gdje je 1949–54. radila u uredništvima dječjih časopisa. Dolaskom u Zagreb, 1954. postaje urednicom u redakciji školskoga radija. God. 1960. sudjeluje u osnivanju, potom u uređivanju školskoga programa na RTV Zagreb, gdje je i autorica dokumentarnih priloga, reportaža i dječjih emisija, a od 1974. urednica dramskoga programa te od 1978. do umirovljenja 1985. glavna urednica kulturno-umjetničkoga i igranoga programa. Književnu suradnju započela je u beogradskim periodicima Pioniri (1950, 1952, 1954, 1957–58, 1962), Politika (1952–53), Borba (1953), Poletarac (1954) i Zmaj (1954, 1961, 1964, 1974), potom objavljivala u dječjim listovima Male novine (1957–60), Pionir (1957), Radost (1957, 1975–76, 1978–79), Vesela sveska (1960–61), Naš koutek (1961–62), Smib (1973) te u časopisima Republika (1976) i Umjetnost i dijete (1980). Motivsko-tematski vezana za mediteransko podneblje, u realističkoj prozno-lirskoj strukturi pripovjednih djela, protkanih poetskom refleksijom, zaokupljena je temom ljubavi te odnosom djece i roditelja. U prvom romanu, Djetinjstvo Vjetra kapetana (1964), ostvarivši kombinacijom pripovjedačkih jedinica (epizoda, anegdota, dijaloga i lirskih pasaža) mozaičnu kompozicijsku strukturu, odstupa od klasične romaneskne forme te znatno pridonosi inovaciji hrvatskoga dječjega romana, a u drugom, Pričanje Cvrčka moreplovca (1969, Nagrada Mlado pokolenje), u hrvatsku dječju književnost prva unosi temu urbanoga djeteta i dječje samoće. Nastavljajući realističku pripovjednu tradiciju, odraslijoj publici namjenjuje roman Dvoje u brodolomu (1986), u lirski intoniranom ljubavnom romanu Anja voli Petra (1986) tematski opus zaokružuje potragom za identitetom i težnjom za ponovnom uspostavom sklada (I. Kajan, 1989), a u dokumentarno-bajkovitoj zbirci priča Golubica (1995), pretapanjem sna i jave te spajanjem svijeta bajke s tragičnim zbivanjima u Vukovaru i drugim hrvatskim gradovima, svjedoči o ratnoj zbilji 1990-ih. Autorica je tekstova u više slikovnica; u bogato ilustriranoj, mozaično strukturiranoj priči Snovi na dnu mora (1975) promiče stajalište o humaniziranju svijeta. Na programima RTV Zagreb izvođene su joj radijske igre za djecu Mala ljubavna priča (1982), Čarobni mačak ili Zemlja je okrugla (1984), More pod Sjevernom zvijezdom (1986, tiskano 1990) i drama Razbijena vaza (1989), a dramatizacija Pinokija C. Collodija snimljena je na LP (1998). Proznim i dramskim tekstovima zastupljena je u antologijama Prozori djetinjstva, 1–2 (Zagreb 1991), Proza (Osijek 1995), Dječja radiodrama 1980–2000 (Zagreb 2001) i Priče i pjesme iz Domovinskog rata (Zagreb 2003). Za reportažu Kameni svjedoci dobila Nagradu »Otokar Keršovani« 1963.