KATALINIĆ, Radoslav, publicist i prevoditelj (Kaštel-Novi, 3. VI. 1872 — Banja Luka, 5. III. 1930). Klasičnu gimnaziju završio 1891. u Splitu, a teološki studij 1895. na bogosloviji u Zadru, gdje je te godine zaređen za svećenika. Bio je župnik u Ravči (1896–1900), Bisku (1900–04) i Vranjicu (1904–06), pomoćni kancelar u nadbiskupskoj kuriji u Zadru (1906–08), dušobrižnik pokrajinske bolnice u Arbanasima (1908–19), a od 1924. do kraja života dušobrižnik u Kaštel-Starom. Prijevode i publicističke priloge, kojima je promicao temeljna kršćanska načela, objavljivao u periodicima Katolička Dalmacija (1896; Croatia, 1899–1902) i Hrvatska kruna (1898–99, 1901, 1910–13). U nekoliko radova (Hrvatska kruna, 1912, 111, 115; Nova Evropa, 1923, 7) pisao je o mogućnosti zbližavanja katolika i pravoslavaca, i hrvatsko-srpskim odnosima. Te je odnose u Kraljevini SHS razmatrao pomirljivo, s unitarističkoga gledišta, dok je prema zbližavanju katolicizma i pravoslavlja bio kritičniji i oprezniji, svjestan kakva je prepreka pravoslavcima papinski primat, a katolicima državno skrbništvo nad Crkvom. Stoga je predlagao postupne ustupke. Srpska pravoslavna crkva trebala bi se odreći prevage nacionalnoga nad vjerskim te prihvatiti gregorijanski kalendar, a hrvatski bi katolici trebali uvesti u liturgiju crkvenoslavenski jezik i glagoljicu. Posebno se bavio proučavanjem crkvenoslavenskoga jezika; prema nekrologu, sastavio je rječnik (u rukopisu), a 1922. »prepisao je latinskim slovima Parčićev glagoljački misal«. S francuskoga je preveo Kršćansku apologetiku W. Deviviera (1–2. Split 1906–1909). Priredio je dvije neobjavljene liturgijske knjige (Bogoslužbenik, Obrednik), kojima se služio liturgičar P. Vlašić. Potpisivao se kao Hrvat katolik ili šifrom D. R. K.
LIT.: P. Vlašić: Predgovor. U: Hrvatski bogoslužbenik. Dubrovnik 1923, str. V–VIII. — Don Radoslav Katalinić (nekrolog). List Biskupije splitsko-makarske, 52(1930) 3, str. 29–30. — 290 godina Klasične gimnazije u Splitu 1700–1990. Split 1990, 594. — F. Bego: Svećenici Kaštela (od XV. do XXI. stoljeća). Kaštela 2003, 218, 220.
Marko Kovačević (2009)
