KATIĆ, Anzelmo

KATIĆ, Anzelmo (Cattich; Anselm, Anselmo, Nicolaus), biskup i pjesnik (Jasenice kraj Cavtata, 23. XI. 1715 — Čepikuće, 24. I. 1792). Član dubrovačke franjevačke Provincije sv. Franje od 1736. Više je godina bio profesor teologije i upravitelj franjevačkoga generalnoga učilišta 1. razreda u Dubrovniku te je stekao naslov lector jubilatus. Na glasu kao vrstan propovjednik. Potkraj 1760. papa Klement XIII. imenovao ga je biskupom Trebinjsko-mrkanske biskupije; ređen u Rimu. Generalnim vikarom imenovao je Andriju Lazarevića te u pol. 1761. pohodio svoju biskupiju, u kojoj su tada bile samo četiri župe (on je osnovao novu župu Hrasno). O stanju u njoj priredio je izvješće Kongregaciji za širenje vjere, moleći da ona prihvati školovanje budućih svećenika s biskupijskoga područja, koje je trpjelo od manjka svećenika. Taj je problem K. barem djelomično riješio. Za razliku od prethodnika koji su samo povremeno pohodili Biskupiju, on je u njoj gotovo stalno boravio, u Trebinju, a u nesigurnim vremenima u Čepikućama na dubrovačkom području, gdje je uspostavio i svoju rezidenciju. Turske vlasti nastojale su spriječiti njegov dulji boravak u Hercegovini pa su ga novčano kažnjavale, o čem je 1764. izvijestio Kongregaciju. God. 1777. branio je pred sudom u Stocu prava katoličkih svećenika da ne plaćaju porez pravoslavnim vladikama i dokazivao njihovu neovisnost. Pobijao je optužbe da katolički svećenici prevode pravoslavne djevojke na katoličanstvo. Kako je potkraj života gubio vid, stonskomu je biskupu Frani Sorkočeviću Bobaljeviću povjerio 1791. pohod Trebinjsko-mrkanske biskupije. Kongregaciju u Rimu šest je puta obavijestio o stanju u Biskupiji te tako ostavio vrijedne povijesne bilješke o hrvatskom katoličkom pučanstvu potkraj XVIII. st. u istočnoj Hercegovini. — Pisao je elegije, epigrame, sonete i prigodnice – uglavnom na latinskom jeziku, ali i na talijanskom te hrvatskom – kojih se dio sačuvao u rukopisu (samostan Male braće u Dubrovniku).