KATIĆ, Milan, filmski redatelj i scenarist, glazbeni, likovni, kazališni i književni kritičar (Samobor, 31. VIII. 1900 — Zagreb, 27. XII. 1969). U Zagrebu do 1917. polazio klasičnu gimnaziju, 1920–21. učio kontrabas i glasovir u školi HGZ, a 1923. studirao kompoziciju na Muzičkoj akademiji. Djelujući u sokolskom pokretu, 1922–26. bio dirigent i korepetitor u zagrebačkom društvu »Sokol I«, 1924. sudjelovao u pokretanju lista za sokolsku tjelovježbu Gimnastikon (poslije Telesna kultura), u prilozima kojega su do 1936. tiskane njegove skladbe za vježbe (Svetlo i tama. Plastična studija za ženski naraštaj, vježbe Katje Matijević, 1933, 88), te pisao glazbu za vježbe uza zborno pjevanje (Život djeteta u vježbi, tiskano u D. M. Bogunović, Zbirka sokolskih kompozicija, 1. Zagreb 1931). Za HPD »Jeka« u Samoboru, s kojim je povremeno nastupao kao pratilac na glasoviru, skladao nekoliko zbornih skladba (Uspavanka, ženski zbor 1932). Autor je nekoliko zabavnih popijevka u ritmu tanga (Kulisa, 1932, 1). Od 1927. do 1945. bio je novinar i kritičar. Kao redoviti suradnik u listovima Novosti (1935–41) i Novi list (poslije Nova Hrvatska; 1941–44) te povremeni u časopisima Kulisa (1930, 1932), Hrvatski krugoval i Spremnost (1943) objavio je približno 700 tekstova od kojih se više od polovice odnosi na glazbu, a preostali su likovne, kazališne i književne kritike (popis priloga u Bibliografiji rasprava i članaka LZ, 1. Zagreb 1956; 3, 1959; 12–14, 1977–1986; 16–17, 2004). Isticao se britkim stilom, a u prosudbama se potvrdio kao mjerodovan poznavatelj struka i aktualnih zagrebačkih kulturnih događaja. God. 1936–38. bio odgovorni urednik ilustriranoga tjednika Oko, jednoga od prvihu nas koji je objavljivao znanstvenofantastične priče i stripove. Pisao o samoborskom novinarstvu u spomenici Samobor (Zagreb 1943), a o filmskoj umjetnosti za NDH u listu Nova Hrvatska (1944, 84, Pr.). Od njegovih šest kazališnih djela, komedije Karikature (1928), Baština (1929) i Cirkus Kosmos (1935) izveo je Hrvatski diletantski klub u Samoboru. Od 1942. surađivao je u Državnom slikopisnom zavodu »Hrvatski slikopis« (Croatia-film), u kojem je kao ilegalac partizanskoga pokreta 1945. umnogome bio zaslužan za spašavanje filmske opreme. Filmsku djelatnost započeo je kao pisac scenarija za igrani film Lisinski i nedovršeni dokumentarno-igrani film Radium – izvor zraka (oba O. Miletić, 1944). Od 1946. redatelj u Direkciji za Hrvatsku Filmskoga poduzeća FNRJ pa u Jadran-filmu do kraja 1955 (izuzev šest mjeseci u Zagreb-filmu tijekom te godine), potom samostalni umjetnik do umirovljenja 1961. Bio je urednik serije mjesečnih filmskih novosti Filmski pregled 1948. Prema vlastitim scenarijima režirao dokumentarne filmove Proslava 1. maja 1946, Na izbore, Snaga i mladost. Zren (sva tri 1946), Zagrebački velesajam 1947, Iz tame u svjetlost (oba 1947), Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji, Dan fiskulturnika Hrvatske (oba 1948), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (1949), Jugoslavenski Jadran (1950), Dubrovnik (kroz vjekove) (1952), Zasluge kardinala Stepinca (s V. Mimicom, 1953), Obdaništa (1953), Vincent iz Kastva (1956) i II. gymnaestrada (sa S. Velićem, 1957), za većinu kojih su glazbu napisali B. Papandopulo, F. Lhotka, M. Cipra i S. Bombardelli. Osobito se izdvajaju Na izbore, preteča struje filma istine (Cinéma-verité) u nas, sa sudionicima koji izravnim obraćanjem kameri suoblikuju sadržaj filma, Iz tame u svjetlost, o opismenjivanju, Spomenik zahvalnosti Crvenoj armiji, inovativna rekonstrukcija nastanka spomenika A. Augustinčića, te Dubrovnik, prvi hrvatski film uvršten u program festivala u Cannesu. Napisao desetak scenarija i knjiga snimanja za dokumentarne filmove drugih redatelja (Govor pokoljenja, R. Sremec, 1957). Režirao kratke igrane filmove Tajna dvorca I. B. (1951), prema jednočinki F. Hadžića, alegorijska satira protiv Informbiroa (film je bio zabranjen te premijerno prikazan 2003), i Izložba (s B. Majerom, 1964). Bio je predsjednik Društva filmskih radnika Hrvatske 1953–54. Autor je fotografija u fotomonografiji Spomenici NOR-a i oružane revolucije (Titova Korenica 1987). Dio njegove ostavštine čuva se u Samoborskom muzeju.
LIT.: (H.): Predstava Hrv. diletantskoga kluba u Samoboru. Samoborac, 4(1928) 6, str. 2. — (Mat.): Baština. Komedija u 3 čina i 4 slike od Milana Katića. Ibid., 5(1929) 10, str. 1. — B. Mudrinić: Desetgodišnjica Gimnastikona. Telesna kultura, 11(1935) 101, str. 5–6. — F. Hrčić: Samoborci na književnom polju. U: Samobor. Zagreb 1943, 158. — I. Forenbacher (I. F.): (Nekrolog). Vjesnik, 30(1969) 29. XII, str. 2. — Z. Tadić: Poratni hrvatski film. Prvi su startali dokumentaristi. Film, 1976, 5/7, str. 54–57. — P. Volk: Istorija jugoslovenskog filma. Beograd 1986. — S. Majer-Bobetko: Glazbena kritika na hrvatskom jeziku između dvaju svjetskih ratova. Zagreb 1994. — I. Škrabalo: 101 godina filma u Hrvatskoj 1896.–1997. Zagreb 1998. — J. Grbelja: Uništeni naraštaj. Tragične sudbine novinara NDH. Zagreb 2000, 199, 219. — V. Majcen: Obrazovni film. Zagreb 2001. — I. Paulus: Glazba s ekrana. Hrvatska filmska glazba od 1942. do 1990. godine. Zagreb 2002. — M. Jelić: Prvi put prikazan film snimljen 1951. Jutarnji list, 6(2003) 23. V, str. 71. — J. Jurčić: Satira zabranjena zbog baleta. Večernji list, 47(2003) 21. V, str. 27. — N. Polimac: Nacional otkrio – Zaboravljeni i izgubljeni hrvatski film. Nacional, 2003, 388, str. 88–91. — D. Radić: Rezolucija Informbiroa kao djevojka. Vijenac, 11(2003) 29. V, str. 30. — Z. Tadić: Dokumentarist od formata. Ibid., 13(2005) 26. V, str. 35.
Marijana Pintar (2009)
