KATIČIĆ, Ilija

KATIČIĆ, Ilija (Ilija Dubrovčanin, Elia Caticich, Elia di Ragusa), graditelj i klesar (Smokovljani kraj Dubrovnika?, o. 1647 — Dubrovnik, 4. I. 1728). U Dubrovniku posjedovao kuću u Ulici od Sigurate (od 1690) i bio gastald bratovštine zidara (1698, 1708–09). Za obnovu njezina sjedišta, crkve Svih svetih (Domino), 1686. prikupljao je novčana sredstva. God. 1687. isplaćen je s Nikolom dello Gaudijem iz Napulja za klesanje luka iznad fontane i polustupa u atriju Kneževa dvora. Sudjelovao u izradbi kamenoga oltara u crkvi Gospe od Karmena (Karmela) na Pustijerni 1691. U službi Dubrovačke Republike istaknuo se kao posljednji protomajstor katedrale (započeta 1673. prema modelu talijanskoga arhitekta A. Buffalinija), naslijedivši T. Napolija. Pripisuje mu se dovršetak kupole. Nakon završetka gradnje, u studenom 1712. piše Vijeću umoljenih tražeći nagradu za svoj rad, te navodi kako je iznova sagradio potresom srušenu crkvu sv. Petra, Lovre i Andrije na Placi (započeta 1705, srušena na poč. XIX. st.), obnovio tvrđave (i Sveti Ivan u luci), popravio gradski zvonik i veliku (Onofrijevu) česmu, a na katedrali ispravio pogrješke prethodnika. Vijeće mu je 1713. dodijelilo naslov »protomajstora svih javnih gradnja«, nagradu od 50 dukata te doživotnu državnu plaću. U državnoj službi javlja se i 1720 (gradnja općinske kuće na Placi), a radio je i za privatne naručitelje (pregradnja kuće na Pilama 1717). Prema njegovim su nacrtima Vuk Kandijot i Petar iz Dubrovnika gradili 1720–25. svetište s kupolom crkve Gospe od Škrpjela na otočiću pred Perastom. Osmerokutna kupola nad kvadratnom osnovom svetišta odlikuje se finom građom i plastičnim detaljima (prozorski okviri), sličnim arhitektonskoj plastici gornjih dijelova dubrovačke katedrale. K. je imao znatnu ulogu u razvoju dubrovačkoga baroknoga graditeljstva nakon potresa 1667. i širenju dubrovačkih utjecaja na bokeljsko područje. Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku.