KAURIĆ, Vlasta, plesna pedagoginja i koreografkinja (Zagreb, 31. XII. 1938). U Zagrebu 1958. završila gimnaziju i 1960. Školu za ritmiku i ples, 1963. diplomirala francuski jezik i apsolvirala povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu. God. 1960–64. plesačica je u folklornom ansamblu Omladinskoga kulturno-umjetničkoga društva »Joža Vlahović«, 1961–62. plesna pedagoginja i koreografkinja u Malom kazalištu »Trešnjevka«. Od 1964. do umirovljenja 1993. predaje praktične i teorijske plesne predmete u Školi za ritmiku i ples, a 1982–91. njezina je voditeljica (tada u sklopu Obrazovnoga centra za balet, ples i ritmiku). Vodila radionice ritmike i plesa u Kulturnom centru Međunarodne federacije Muzičke omladine u Grožnjanu 1976–81; predavala koreutiku i eukinetiku prema metodi R. Labana u Ljetnoj školi plesa u Ljubljani 1980, u Zimskoj školi plesa u Mariboru 1986–88. i na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu 1993. vodila trening suvremenoga plesa za juniorske i seniorske državne reprezentacije u gimnastici 1991–92. Pri Prosvjetnom saboru Hrvatske (danas Hrvatski sabor kulture) od 1981. vodi plesne seminare, a od 1996. članica je stručnoga povjerenstva za plesni amaterizam. Koreografski opus ostvarila je pretežno u suradnji sa Zagrebačkim plesnim ansamblom 1972–83, potom sa slobodnim plesnim grupama. Kreativnost usmjeruje prema stalnom traženju novih mogućnosti plesnoga izraza, obogaćenju forme i osebujnu oblikovanju kretnje u prostoru. Nadahnuće za koreografije nalazi u glazbi suvremenih skladatelja (Rotta, 1973, Diaphana i Canticum columnarum 1975, Undula, 1980, na glazbu Marka Ruždjaka; Triptih – Nomos III, 1979, J. Ježa; Catharsis – Refleksije, 1982, balet Adam i Eva Z. Hristića; Ulica, 1985, A. Kabilja; Čovjek i smrt, 1985, F. Paraća), starih majstora (Povijesni plesovi 13.–16. st., 1980) te u kompozicijama s folklornim motivima(Varijacije na narodne teme, 1985, E. Cossetto). U multimedijskim akcijama eksperimentira u povezivanju igre svjetla i sjene (laser), grafika i crteža s glazbom i pokretom (s likovnom umjetnicom Renatom Chalupom Siliton Moving Art, 1977. te Crtambijent i Arhambijent, 1987; Balet v belem, 1980). God. 2000. vodila kreativnu radionicu tumačenja likovnoga djela pokretom u Muzeju Mimara (CD 2000 kretnji – govor tijela, Zagreb 2000). Kao koreografkinja surađuje sa zborom Trešnjevački mališani (1987–90) i s revijalnim ansamblom Mađarskoga kulturnoga društva »Ady Endre« (od 1995). Autorica je teksta i koreografije za ciklus 10 emisija o plesu za obrazovni program TV Zagreb (1969–71). O plesu pisala u časopisu Pitanja (1980, 1–2) i u predgovoru Labanove knjige Život za ples (Zagreb 1993). Dobitnica je Nagrade grada Zagreba 1978.
LIT.: V. Demirović-Bartolomejčuk: Figure. Oko, 2(1974) 3. IV, str. 16. — E. Krpan: Sklad zvuka i pokreta. Vjesnik, 35(1975) 17. IV, str. 6. — N. Turkalj: Uspjele »Balade«. Večernji list, 19(1975) 17. IV, str. 5. — B. Vukušić: Grafika pleše. Ibid., 23(1979) 19. IX, str. 11. — R. Vnuk: Ideja je dobra – ako ne pušta. Vjesnik, 41(1980) 6. XII, Pr., str. 12–13.
Višnja Hrbud (2009)
