KERECSÉNYI (Kerecheny, Kerethyny, Cherecheny, Kerechyn, Kerechyny, Kerečenji), plemićka obitelj. Pripadnici joj se u vrelima spominju od prve pol. XIV. st. u Zaladskoj županiji, od druge pol. XV. st. u Križevačkoj i Zagrebačkoj, uglavnom s pridjevkom Kányföldi (de Kanyafewlde). Ladislav je 1468. zabilježen kao predijalac Zagrebačkoga kaptola s posjedom u Markovcu kraj Dubrave. Posjed je 1492. njegovim sinovima Jurju (spominje se do 1507) i Pavlu te Jurjevu sinu Pavlu ml. potvrdio zagrebački biskup Osvald Thuz, kojemu je Juraj 1492–99. bio svjetovni namjesnik. God. 1499. on se spominje kao kaštelan utvrde Gomlec i jedan od izvršitelja biskupove oporuke, a 1504. kao kaštelan utvrde Monyorókerék. Ženidbom Pavla ml. s Dorotejom Mikčec 1498. njezin je otac Petar prenio posjede Cirkvenu, Orehovec, Klenovec i više drugih u Križevačkoj županiji u vlasništvo obitelji Kerecsényi. Pavao je bio slavonski kapetan 1521, podban te župan zagrebački i križevački 1521–24, a 1527. i 1529. spominje se kao pristaša Ivana Zapolje. Stečevinama u Križevačkoj županiji 1520-ih bitno je povećao obiteljske posjede. U svibnju 1535. u ime sina Ladislava (u. 1566) sklopio je sporazum s Martom Orlovčić, prema kojem su mu ženidbom sina s njezinom kćeri Katarinom u vlasništvo preneseni grad Sokol, kaštel Brezovica te kurije i posjedi u Ugarskoj (osobito u Županiji Tolna). Sa sinovima Ladislavom, Mihovilom, Andrijom, Ludovikom, Ivanom i Matijom (spominje se do 1573) kupio je 1535. od zagrebačkoga biskupa Šimuna Bakača, Ivana Tompe i Petra Pálffyja Zelingrad i trgovište Četvrtkovec te sela i posjede Plavnica, Ivanikalec, Baničevec, Obrež, Topličica, Kalinje, Gornje i Donje Orešje. Zbog kupnje Zelingrada sukobio se s Ivanom Kaštelanovićem, koji se oko toga posjeda prije sporio s Bakačem (unatoč kraljevoj potvrdi prava 1536, Kaštelanović nikad nije uveden u posjed). God. 1543. obitelj je držala i selo Glavnicu (Zagrebačka županija). Braći je 1561. dodijeljeno grofovstvo. Ivan, budimski prepošt, zabilježen je 1563. kao kraljev predstavnik na Hrvatskom saboru. Andrija je bio oženjen Katarinom Eölvedi, a 1543. spominje se kao vlasnik Cirkvene. Ladislav je 1540-ih bio kapetan haramija, 1544. Turci su mu zaposjeli Brezovicu, a 1553. grad Sokol prodao je kralju za 3000 florena (nije isplaćen, pa mu je dodijeljena godišnja svota za uzdržavanje grada). God. 1554–56. kapetan je Sigeta, 1557. sudjeluje u pobjedi nad Turcima kraj Svete Helene, a 1561. postavljen je za kapetana utvrde Gyula i južne Ugarske te je od kralja dobio neke posjede u Ugarskoj. Nakon turske opsade Gyule u rujnu 1566. predao ju je, uz uvjet da se posadi dopusti prolaz. Turci su, međutim, napali povorku, zarobili Ladislava i ubrzo ga pogubili. Imao je sina Krstu i kćer Juditu (zaručena za bana Franju I. Frankapana Slunjskoga), koja je od njega naslijedila posjed Mikulov u Moravskoj. Matija se oženio Kunigundom Teuffenbach (Hennyngh) i upleo 1560-ih u sukob oko vlasništva nad polovicom susedgradsko-stubičkoga vlastelinstva između ženine obitelji i Franje Tahyja. Najposlije je 1565. sa šurjacima Stjepanom Gregorijancem i Mihovilom Konjskim te podložnicima ženine majke Uršule Meknyczer porazio vojsku bana Petra II. Erdődyja pod gradom Susedom. Mihovil je bio podban 1557–58, ubirač poreza u Slavoniji 1559, a 1561. spominje se kao potpalatin. Imao je kćer Katarinu i sina Ladislava (spominje se do 1640), posljednjega pripadnika obitelji u Hrvatskoj. Diplomatička ostavština čuva se kao obiteljski fond u HDA.
LIT.: M. Istvánffy: Historiarum de rebus Ungaricis. Viennae—Pragae—Tergesti 17584. — I. Kukuljević Sakcinski: Listine hrvatske, 1. Zagreb 1863. — M. Mesić: Gradja mojih razpravah u »Radu«. Starine, 1873, 5, str. 145, 197, 246. — R. Lopašić: Spomenici Hrvatske krajine, 1–2. Zagreb 1884–1885. — Isti: Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz štajerskoga zemaljskoga arhiva u Gradcu. Starine, 1885, 17, str. 179, 186–187. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 87. — Isti: Kraljevske darovnice, odnoseće se na Hrvatsku. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 7(1905) str. 240–244. — E. Laszowski: Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, 2–3. Zagreb 1905–1906. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 1–5. Zagreb 1912–1918. — E. Laszowski: Habsburški spomenici, 2–3. Zagreb 1916–1917. — V. Noršić: Regesta arkiva obitelji pl. Bedeković-Komorski. Vjesnik Kr. državnog arkiva u Zagrebu, 5(1931) str. 155. — Zaključci Hrvatskog sabora, 1. Zagreb 1958. — J. Stipišić i M. Šamšalović: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. Zbornik Historijskog instituta JAZU, 4(1961) str. 480, 488–489, 492–494, 504–506, 514, 549, 551; 5(1963) str. 541, 552, 555, 557–559, 561–568, 570. — J. Adamček: Građa o susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu 1563–1574. Arhivski vjesnik, 7–8(1964–65) passim. — J. Adamček, I. Filipović i M. Križman: Nova građa o seljačkoj buni 1573. Ibid., 11–12(1968–69) str. 41. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 4. Zagreb 1974, 379, 382, 385–387, 393–394, 413; 5. 1980, str. 17, 98, 108, 111, 151, 160, 207, 250, 272, 276, 308, 327–328, 356, 360, 600, 637, 661. — J. Adamček i I. Kampuš: Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću. Zagreb 1976. — L. Dobronić: Po starom Moravču. Zagreb 1979, 76, 124–125. — J. Adamček: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća. Zagreb 1980. — M. Nadu: Zelina – srednjovjekovni burg. Muzejski vjesnik, 13(1990) 13, str. 46–49. — J. Buturac: Regesta za spomenike Križevaca i okolice 1134–1940. Križevci 1991, 55. — A. Vramec: Kronika vezda znovich zpravliena kratka. Zagreb—Varaždin 1992 (pretisak izd. Lublana 1578), 63. — M. Houška: Grbovi i pečati Sv. Ivana Zeline. Sveti Ivan Zelina 1993, 51–56. — M. Kruhek: Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeća. Zagreb 1995. — S. Razum: Osvaldo Thuz de Szentlászló, vescovo di Zagabria 1466–1499. Roma—Zagreb 1995, 15, 70. — G. Pálffy: Plemićka obitelj Budor iz Budrovca u razdoblju od 15. do 18. stoljeća. Podravina, 2(2003) 3, str. 21–22, 35, 37, 40, 42, 58. — Isti: Jedan od temeljnih izvora hrvatske povijesti: pozivnica zajedničkog Hrvatsko-slavonskog sabora iz 1558. godine. Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU, 23(2005) str. 56–57, 59–60.
Dino Mujadžević i Ivan Majnarić (2009)
