KERN, Ferdo

KERN, Ferdo (Ferdinand), veterinar i bakteriolog (Budimpešta, 25. V. 1872 — Zagreb, 9. X. 1960). Podrijetlom gradišćanski Hrvat. Gimnaziju završio 1890. u Novom Sadu, diplomirao 1894. na Veterinarskoj akademiji u Budimpešti te doktorirao 1905. tezom Studien über das Wesen der Beschälseuche na Veterinarsko-medicinskom fakultetu u Bernu. Nakon svršetka studija radi kao asistent u Bakteriološkom zavodu u Budimpešti, a 1898. bosanska ga vlada poziva u Sarajevo radi osnivanja bakteriološkoga zavoda. Zbog teškoća oko osnivanja, nakon kratkoga službovanja u Prijedoru vratio se u Budimpeštu, gdje je 1899. imenovan veterinarskim delegatom ugarsko-hrvatske vlade u Beču. Na poziv R. Krištofa, 1900. dolazi u Križevce za nastavnika anatomije i fiziologije domaćih životinja na Višem gospodarskom učilištu sa zadaćom da u sklopu učilišta osnuje bakteriološki zavod. Već 1901. utemeljuje suvremeno uređen i opremljen veterinarski bakteriološki zavod, Kraljevski hrvatsko-slavonski zemaljski bakteriološki zavod, prvi u nas. Pod njegovim vodstvom Zavod se bavio analizom uzoraka vode, poljodjelskih i stočarskih proizvoda, proizvodnjom dijagnostičkih pripravaka, izdavanjem stručnih mišljenja i znanstvenim radom te je odigrao bitnu ulogu u suzbijanju zaraznih bolesti. Tijekom I. svjetskoga rata, zbog opasnosti od kolere, K. je organizirao mobilni bakteriološki odjel u Osijeku. Zbog veće potražnje za cjepivom osnovao je 1917. Zavod za proizvodnju cjepiva d. d. u Križevcima i vodio ga do 1922, kad je iznenada umirovljen, a upravljanje Bakteriološkim zavodom povjereno A. Hupbaueru. Reaktiviran 1926, iz Križevaca je otišao u Ljubljanu, gdje je osnovao slovenski veterinarski bakteriološki zavod i vodio ga do umirovljenja 1932. Istodobno je bio osnivač i od 1934. pročelnik Apidološkoga odjela pri Zavodu za primijenjenu zoologiju u Zagrebu. Glavna područja njegova rada bile su bakteriološka dijagnostika i proizvodnja dijagnostičkih cjepiva. Bavio se i bakteriologijom namirnica životinjskoga podrijetla te dezinfekcijom. Utvrdio je niz zaraznih bolesti (Aujetzkyjeva bolest, durina, zarazni pobačaj goveda, zarazna upala pluća teladi) te proizveo cjepivo protiv difterije. Proučavao je i bolesti pčela, organizirao pčelarske tečajeve na terenu, promicao pčelarstvo. Bio je prvi veterinarski bakteriolog u nas, osnivač prvoga zavoda za proizvodnju cjepiva i prvi hrvatski veterinar koji je stekao naslov doktora medicine. Radove je objavljivao u publikacijama Deutsche Zeitschrift für Tiermedizin (Berlin 1895, 1905), Veterinarius (Budimpešta 1895), Centralblatt für Bakteriologie, Parasitenkunde und Infektionskrankheiten (Jena 1897, 1899, 1904–05), Gospodarski list (1904–05, 1933, 1942), Križevčanin (1906), Veterinarski vijestnik (1906–09, 1912–13, 1915–18, 1920–21), Gospodarska smotra (1909–10, 1913, 1916), Gospodarski kalendar (1917–18), Težak (Beograd 1924), Poljoprivredni kalendar (1925), Jugoslovenski veterinarski glasnik (Beograd 1928–29, 1931–34), Kmetovalec (Ljubljana 1930–31), Mljekarski list (1930, 1937), Slovenski čebelar (Ljubljana 1930, 1933), Zadružna svijest (1930), Pčela (1932, 1935), Hrvatska pčela (1933, 1935–36, 1938–44), Poljoprivredni glasnik (Novi Sad 1933), Archiv für Bienenkunde (Berlin 1934), Naš vrt (1935), Lički zbornik (1939), Schweizerische Bienen-Zeitung (Bern 1941), Voćnjak, vrt i vinograd (1942–43). Autor je više izvješća o radu Višega gospodarskoga učilišta i Hrvatsko-slavonskoga zemaljskoga bakteriološkoga zavoda u Križevcima 1902–11 (Križevci 1905–06, 1915; Zagreb 1913) te praktičnih uputa o postupanju s bolesnim životinjama u izdanju Hrvatsko-slavonskoga gospodarskoga društva (Zagreb 1924). Njegov brat Lavoslav, kotarski veterinar u Mitrovici, s V. Vukovićem je skupio i uredio Zbirku zakona, naredaba i propisa valjanih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju što se odnose na veterinarstvo, 1 (Zagreb 1906).