KÉRY, János (Keri, Kéry de Ipolykér; Ivan, Ioannes, Jan), filozofski pisac (Ipolykér, danas Kiarov kraj Vel’koga Krtíša, 4. IX. 1637 — Trnava, 3. III. 1685). Potječe iz ugarske velikaške obitelji. Srednju školu završio u Požunu, u Pavlinski red stupio 1656, filozofiju studirao u Beču, a teologiju u Zavodu sv. Apolinara u Rimu (gojenac Germanicuma od 1658), gdje je 1662. stekao naslov profesora teologije. U Lepoglavi je na pavlinskom učilištu predavao filozofiju 1663–65. Poslije obnašao različite dužnosti i službe u Redu, kojega je 1669–75. bio vrhovni poglavar. Od pape Klementa X. ishodio 1671. bulu kojom su poglavari Reda mogli članove koji su završili redoviti studij na visokim učilištima promicati u akademski stupanj doktora filozofije i teologije, a 1673. utemeljio je u Trnavi pavlinsko učilište. Kralj Leopold I. imenovao ga je srijemskim biskupom 1676, ali ga papa nije potvrdio, pa je premješten u Ostrogon. God. 1678. postao je čanadskim biskupom, a potkraj 1681. premješten je za biskupa u Vác. Prema A. Sekuliću, neko vrijeme boravio je u pavlinskom samostanu u Remetama. Napisao je priručnik Universa philosophia scholastica (1673) po kojem se učilo u lepoglavskom učilištu te izdao Decreta Sacrae Sedis Apostolicae (1674). Tiskao je govore u čast uglednikâ – primjerice Nikole Zrinskoga (1664), kojega naziva utjehom Ugarske, svjetlom Slavonije, očinjim vidom Hrvatske, potporom Dalmacije i srcem Europe, Petra Keglevića i njegova sina Ladislava (1665) te Jurja I. Erdődyja (1669) – držao protuturske govore u povodu rata 1663–64. i prigodne govore u samostanima u Mariji Thallu (1669, 1674–75), Klanjcu i Krapini (1685).
DJELA: Martis Turcici ferocia. Anno a Christi ortu supra millesimum sexcentesimo sexagesimo tertio et quarto in Hungariae viscera irruens, invictisque augustissimi Caesaris Leopoldi primi agminibus enervata, binis libris comprehensa. Posonii, impr. G. Gründer, 1672. — Universae philosophiae scholasticae tomi tres. Posonii, Gottfridus Gründerus, 1673. — Decreta Sacrae Sedis Apostolicae, quotannis a regularibus temporibus certis legenda, cum dubitationibus et resolutionibus suis, ex D. D. varijs collectis, et digestis. Viennae, Typis Leopoldi Voigt Universitatis Typographi, 1674. — Panegyres et orationes, I–VIII. Viennae (1685).
LIT.: N. Benger: Annalium eremi-coenobiticorum ordinis fratrum eremitarum s. Pauli primi eremitae, 2. Posonii 1743, 85–86, 117, 133, 141, 219–222. — F. Orosz: Synopsis annalium eremi-coenobiticorum ordinis sancti Pauli primi eremitae. Sopronii 1747, 128–130. — A. Horányi: Memoria Hungarorum et provincialium scriptis editis notorum quam excitat, 2. Viennae 1776, 333–335. — Catalogus Bibliothecae Hungaricae Francisci Com. Széchényi, I/1. Soproni 1799, 584–585. — I. Tkalčić: O stanju nastave u Hrvatskoj prije, a osobito za Pavlinah. Rad JAZU, 1888, 93, str. 90. — J. Szinnyei: Magyar írók élete és munkái, 6. Budapest 1899, 108–110. — A. Veress: Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et Hungarici ex Regno Hungariae oriundorum, 1. Budapest 1917, 57–58. — R. Ritzler i P. Sefrin: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 5. Patavii 1952, 177, 358, 402. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — F. E. Hoško: Pavlinske srednje i visoke škole. U: Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244–1786 (katalog izložbe). Zagreb 1989, 303–309. — A. Sekulić: Pavlinski prinosi hrvatskoj književnosti. Zagreb 1997. — Đakovačka i srijemska biskupija. Biskupski procesi i izvještaji, 17. i 18. stoljeće. Zagreb 1999. — E. Takács (T. E.): Kéry János. Magyar katolikus lexikon, 7. Budapest 2002 (https://lexikon.katolikus.hu, pristupljeno 23. I. 2008). — B. Zdjelar: Povijest pavlinskog školstva u Hrvatskoj. Lucius, 2(2003) 3, str. 111, 113, 122. — I. G. Tóth: Litterae missionariorum de Hungaria et Transilvania (1572–1717), 4. Roma—Budapest 2005, 2539, 2557–2558, 2567, 2591, 2593.
Pejo Ćošković (2009)
