KESOVIJA, Tereza (Ana), pjevačica (Dubrovnik, 3. X. 1938). U Dubrovniku 1958. završila Državnu muzičku školu, u Zagrebu 1958–61. studirala flautu u T. Tabake na Muzičkoj akademiji. Kao pjevačica 1961. pobijedila na natjecanju Prvi pljesak u zagrebačkom »Varijeteu«. Od te godine nastupa na festivalima zabavne glazbe, gotovo redovito osvajajući glavne nagrade (Opatija, Split, Zagreb, Krapina, Beograd, Sarajevo, Portorož, Šibenik, Zadar, Korčula), od 1962. i na stranima (Saint-Vincent kraj Aoste, Rio de Janeiro, Bern, Lugano, México, Sopot u Poljskoj, Palma de Mallorca, Istanbul, Antalya, Bratislava, Brno, Sofija); na natjecanju za pjesmu Europe »Eurovision« sudjelovala 1966. kao predstavnica Monaka (Bien plus fort) i 1972. Jugoslavije (Muzika i ti). Izvodila je pjesme istaknutih skladatelja (M. Bogliuni, V. Čaklec, A. Kabiljo, K. Monteno, Z. Špišić, A. Vučer, posebno N. Kalogjera, Đ. Jusić, Z. Runjić) i pisaca tekstova (D. Britvić, A. Dedić, M. Doležal, Jakša Fiamengo, Z. Golob, I. Krajač, L. Paljetak, Ž. Sabol) te nekoliko vlastitih (Pjesma suncu, Jedan list je pao, Gdje ima srca, tu sam i ja). Osim mnogobrojnih prvonagrađenih popijevka, šansona i balada, među kojima su Nima Splita do Splita, Golubovi, Parkovi, Tvoj glas, Nono, dobri moj nono, Sunčane fontane, Zaboravi ako možeš, Sviraj mi, sviraj, Sve se vraća, sve se plaća, Ispijmo čašu sve do dna, Sva su moja proljeća u meni, Što je ostalo od ljubavi, Na Stradunu, Popevka za ljubav, trajnu popularnost u njezinoj interpretaciji stekle su i Zar ima nešto ljepše na tom svijetu, Ti si meni sve, Nježne strune mandoline, Stare ljubavi, Mladosti, moja lijepa radosti, Ja sam pjesma, Moja Dalmacija, Kad porasteš, sine, Sreću čine stvari male, Mili moj, Poljubi me s obje bande, Forca maestro, Moja te ruka traži, Prijatelji stari, gdje ste, Nemam te, I gledan moje Konavle, Dubrovačka zvona, I ni me stra’, Katedrala, I nek zorje ostaneju tam. Održavala je solističke koncerte u nas i gostovala u gotovo svim europskim zemljama, SSSR-u, mnogim zemljama Dalekoga istoka, Južne Amerike te u SAD, Kanadi, Australiji, Iranu, Egiptu, Izraelu. Posebno se afirmirala u Francuskoj; od 1965. nastupa u Parizu (Olympia, 1967, 1988, 2007), a pjesme i albumi koje ondje snima postižu veliku popularnost (La Chanson de Lara, C’est ma chanson, Je l’aime, je l’aime, Demain, Je suis née ce jour là). Pjevala i na talijanskom, njemačkom, ruskom i engleskom jeziku te snimala za domaće i strane diskografske kuće (Megaton Records, Melodija, Philips, Columbia, Pathé Marconi, EMI, Barclay, Balkanton, Amiga, RCA, Sonopresse). U diskografiji, koja obuhvaća više od 70 malih i 30 samostalnih LP ploča i albuma (mnogi zlatni, platinasti i dijamantni) te 10 CD, izdvajaju se naslovi Što je ostalo od ljubavi, Pronađi put, Moja posljednja i prva ljubavi, Live a l’Olympia (Jugoton, 1978, 1985, 1987, 19881; Croatia Records, 2000²), Sanjam, Ja sam pjesma, Spomenar, Ponovni susret, Bokelji i Tereza (Produkcija gramofonskih ploča RTV Beograd, 1981–1985), Nezaboravne melodije (Orfej, 1989), Goldmix Tereza (Megaton, 1995), Samo malo intime, S druge strane sna, Mojih 45 skalina (Croatia Records, 1999, 2003, 2005), Kronologija. Tereza Kesovija (Perfect Music i Croatia Records, 2002), Zaustavi vrijeme (Dallas Records, 2007). Nastupala je sa skladateljem M. Legrandom i s pjevačima kao što su M. Ungar, T. Kljaković, C. Villa, S. Lama. Sudjelovala na koncertima što ih je organizirao UNICEF te često na drugima u humanitarne svrhe (od 2002. umjetnička ravnateljica humanitarne dubrovačke Feste). Glumila Pjevačicu u filmu Gospođica (V. Jasny, 1980) te bila voditeljica u francusko-hrvatskim TV emisijama Mozaik (1982) i Danas zajedno (1987). Autorica je knjige Libertas (Zagreb 1994; slov. izd. Radovljica 1995). Punim glasom široka raspona te istančanom i temperamentnom interpretacijom stekla je postojanu popularnost. Dobitnica je mnogih nagrada, među kojima splitskoga Festivala zabavne glazbe za sveukupno najuspjeliju pjevačicu (1990) i za izniman prinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (2007), »Šansonijer«, šibenskoga festivala Večeri dalmatinske šansone, za prinos razvoju dalmatinske pjesme (2001).
LIT.: (Intervjui): D. Šetka, Gloria, 1998, 195, str. 16–21. — D. Žalac, Vjesnik, 65(2004) 10. XII, Pr., str. 26–27. — D. Šetka, Gloria, 2005, 539, str. 52–55. — S. Pasini, Ibid., 2007, 669, str. 26–29. — M. Sever, Jutarnji list, 10(2007) 8. VII, str. 44–45. — I. Lazić: Glazbena čarolija na Jadranu. Gloria, 2002, 394, str. 44–46. — S. Cekol: Kultura na internetu: w. Vijenac, 11(2003) 1. V, str. 34. — N. Marjanović Zulim: Zagreb-fest. Pedeset zlatnih godina. Zagreb 2003, passim. — O. Franić: Ovacije za Terezu. Novi list, 58(2005) 7. V, str. 19. — Z. Mamić: Ekstravagancija dostojna MTV-jevskih dodjela. Ibid., 29. XI, str. 40. — R. Debeljak: Terezina »Traviata« zatresla Grad. Večernji list, 46(2006) 29. I, str. 52. — I. Vlašić: S Terezom u Parizu. Dubrovački vjesnik, 58(2006) 6. V, Pr., str. 10–15.
Marijana Pintar (2009)
