KESTERČANEK, Vladimir

KESTERČANEK, Vladimir, stenograf (Zagreb, 16. VIII. 1887 — Zagreb, 30. VIII. 1961). Sin Frana Žavera, šumarstvenika. U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1905, studij klasične filologije i slavistike 1909. na Mudroslovnom fakultetu, a 1915. doktorirao tezom Vrazove balade i romance. Predavao 1912. u gimnazijama u Srijemskoj Mitrovici i Osijeku, od 1913. na Trgovačkoj akademiji u Sarajevu, a 1930–61 (umirovljen 1953) u Srednjoj tehničkoj školi u Zagrebu. Ispit za nastavnika stenografije položio 1910. God. 1909–14. bio je saborski stenograf u Zagrebu, Zadru i Sarajevu, sudski stenograf s Milanom Prpićem na veleizdajničkim procesima 1908–09. u Zagrebu i u Banjoj Luci 1915–16. te na suđenju u Sarajevu atentatorima 1914, kojega je dešifrirani zapisnik poslije objavio (Vidovdanski atentat pred sudom. Beograd 1922). U Zagrebu je držao stenografske tečajeve u MH, Zavodu za unapređenje trgovine, na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi i Višoj pedagoškoj školi te bio član ispitne komisije za učitelje stenografije. Sudjelovao je u organizaciji Prvoga zbora stenografa Jugoslavije u Zagrebu 1932, na međunarodnom kongresu u Pragu 1934. te stenografskim natjecanjima u Bayreuthu 1937. i Budimpešti 1938. Bio je predsjednik Hrvatskoga stenografskoga društva 1938–39. U Zagrebu je u Institutu za stenografiju, kojemu je 1955. bio potpredsjednik, nadgledao i vodio stenografske tečajeve, poticao školovanje nastavnika, organizirao sređivanje knjižnice i prvoga stenografskoga muzeja. Napisao je više stenografskih udžbenika, s Milanom Kovačevićem izdavao priručne publikacije Stenografska biblioteka, 1–3 (Sarajevo 1922–1923), te, radeći na usavršivanju Gabelsberger-Magdićeva stenografskoga sustava, sastavio Početnicu hrvatske stenografije (1940). Člancima o povijesti stenografije i suvremenoj hrvatskoj i svjetskoj stenografiji surađivao u periodicima Stenograf (1911–14, 1927–41; Stenodaktilograf, 1955–56, 1959), kojemu je bio glavni urednik 1939–41, Slobodna tribuna (1923), Privredni pregled (Beograd 1926), Napredak (1929), Jutarnji list (1930, 1937–38), Obzor (1930–39), Hrvatska straža (1938), Jadranski dnevnik (1938), Hrvatski list (1939), Omladina (1940–41), Nastavni vjesnik (1941–42) i Nova Hrvatska (1943) te držao predavanja na Radio-Zagrebu (1935–36, 1938). Pisao pjesme i pripovijetke u Pobratimu (1902–05) i Prosvjeti (1907), a rasprave i priloge o književnosti te prigodne članke objavljivao u periodicima Narodne novine (1907, 1913), Nastavni vjesnik (1908–09, 1920–23), Savremenik (1909), Lovačko-ribarski viestnik (1912, 1923) i u kalendaru Napredak (1929–30). Rukopisna ostavština čuva se u Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU.