KICHL, Janko, violončelist (Zagreb, 9. XII. 1942 — Zagreb, 12. VII. 2004). Sin glumice lutkarice i pjevačice Olge. U Zagrebu do 1962. polazio Muzičku školu »Pavao Markovac«, na Muzičkoj akademiji do 1964. studirao violončelo u R. Matza te 1972. diplomirao u M. Nagya; u Bonnu 1970. polazio tečaj interpretacije Beethovenovih djela u S. Palma. Bio je član Zagrebačkoga omladinskoga komornoga orkestra, Društvenoga orkestra HGZ, simfonijskih orkestara RTV Zagreb i RTV Ljubljana, prvi čelist orkestra Teatro Verdi u Trstu 1976–78. i orkestra Arena di Verona 1978–83. Od 1972. zaposlen u zagrebačkom HNK; do 1988. prvi je čelist orkestra, 1988. v. d. ravnatelja i 1989–92. ravnatelj Opere, koje je 1992–94. dramaturg, potom 1994–2002. voditelj Propagande te do kraja života viši stručni savjetnik za organizacijske poslove. Kao komorni glazbenik istaknuo se u sastavima Duo Semprebon–Kichl (LP ploča Solisti dell’Orchestra Arena di Verona, Jugoton, 1982), Trio di Verona, Zagrebački klavirski trio, Slovenski gudački kvartet, Klavirski kvartet HNK Zagreb, ansambl Acezantez, Die Salzburger Instrumentalsolisten te posebno s bratom u Duu Kichl (skladbe suvremenih hrvatskih skladatelja njima posvećene snimili na LP ploču Violončelo–udaraljke, Jugoton, 1979) i Triju Soregaroli–Kichl. Na Hrvatskom radiju ostvario dvadesetak trajnih studijskih snimka, pretežno s djelima hrvatskih skladatelja. Bio je glavni tajnik Međunarodnoga violinističkoga natjecanja »Václav Huml« 1993.
LIT.: Naši skladatelji u Veroni. Bilten DSH, 3(1981) 19, str. 4–5. — G. Policante (G. Pol.): Semprebon e Kichl, successo a Volargne. L’Arena di Verona, 115(1981) 4. VI. — Isti: Concerto, organo ed archi. Ibid., 116(1982) 2. I, str. 15. — Incisione dei solisti dell’Arena. Ibid., 117(1983) 7. VII. — G. Policante: Via a »Settembre musica«. Ibid., 118(1984) 19. IX. — (Nekrolozi): Jutarnji list, 7(2004) 14. VII, str. 17; Večernji list, 44(2004) 13. VII, str. 41; Vijenac, 12(2004) 271/273, str. 2. — J. Martinčević, Hrvatsko slovo, 10(2004) 483, str. 25.
Antonija Bogner-Šaban i Marijana Pintar (2009)
