KIRIGIN, Josip

KIRIGIN, Josip, novinar, publicist i romanopisac (Boulder City, Australija, 4. VII. 1918 — Split, 16. X. 1994). Iz obitelji iseljenika, u Hrvatsku došao 1927. Završio klasičnu gimnaziju u Splitu 1938, potom studirao filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu do 1941. Od 1942. u partizanima, uređivao listove Naše vijesti i Biokovski vjesnik 1942–44. te organizirao kazališne skupine. Od 1944. novinar Slobodne Dalmacije, od 1945. novinar i urednik vanjskopolitičke rubrike Vjesnika, kojemu je 1946 (veljača–prosinac) bio glavni urednik. Član redakcije i izvjestitelj lista Naprijed 1947. pa generalni direktor Jadran-filma i potpredsjednik Komisije za kinematografiju NRH 1947–51. te urednik u Filmskoj reviji 1950–51. Bio je i prvi predsjednik Društva filmskih radnika Hrvatske 1950–51. Dopisnik TANJUG-a iz Londona 1951–53. te Vjesnika iz New Yorka 1961–64. U Vjesniku je 1953–55. ponovo bio urednik vanjskopolitičke rubrike (ujedno zamjenik glavnoga urednika), a 1956–57. voditelj beogradskoga dopisništva. Urednik je kulturne rubrike beogradskoga tjednika Komunist 1957–61. i od 1964. do umirovljenja 1973 (1964–72. zamjenik glavnoga urednika). Surađivao također u novinama i časopisima Hrvatski glasnik (1940), Novosti (1940), Ilustrirani vjesnik (1945–47, 1951–52), Izvor (1949), Republika (1949, 1955–56, 1964, 1967), Hrvatsko kolo (1950), Vjesnik u srijedu (1952–54), Krugovi (1955), Vidik (1955, 1976), Mogućnosti (1956, 1974, 1983, 1994), Književne novine (Beograd 1958), Kolo (1965). Prva mu je knjiga zbirka poezije Koluti dima (1940); kasne je pak pjesme pod zajedničkim naslovom Kaukorova gozba objavio u Mogućnostima (1994, 1–3). Boravak u Londonu potaknuo je putopisne reportaže o britanskom životu i društvu skupljene u knjizi Magle i sunce (1955). Tišine pod Himalajama (1956) putopis je po Indiji, a Palma Misira (1956) po Egiptu. Aktualne je političke tematike Avantura u Egiptu (1957), knjiga reportaža i crtica o II. arapsko-izraelskom ratu i britansko-francuskoj intervenciji u Egiptu 1956. Buntovnici i konformisti (1965) zbirka je razgovora o književnim i društvenim temama s američkim književnicima U. B. Sinclairom, J. Dos Passosom, J. T. Farrellom, J. Steinbeckom, Lillian Hellman, A. Millerom, W. M. Ingeom, I. Shawom, J. Jonesom, N. Mailerom, W. Styronom, E. Albeejem i J. Updikeom, popraćenih biografskim bilješkama o svakom od njih. Odabrao je i preveo eseje 17 publicista, intelektualaca i književnika (npr. H. L. Menckena, A. L. Huxleya, Millera, Mailera, J. Baldwina) o američkom društvu i kulturi te ih objavio u knjizi Druga Amerika. Amerika u očima Amerikanaca (Zagreb 1965). Među prvima je u Hrvatskoj objavio knjigu filmske tematike Film u svijetu i kod nas (1950), kratak pregled povijesti i aktualnih tendencija u filmskoj umjetnosti. Pisao je i dnevničko-memoarsku prozu o partizanskom pokretu u Dalmaciji U praskozorje (1975) i Bijeli se dan (1978). Oba su djela objavljena s podnaslovom Partizanski dnevnik. Književno mu je najambicioznije djelo Silentium (1975; prethodno objavljeno u nastavcima u Mogućnostima 1974, 10–12), afabularni roman s radnjom u ambijentu samostanskoga internata, koji je oslikan kao prostor ispunjen samoćom, tišinom i sumnjom. Proglašivan neoegzistencijalističkim romanom (K. Nemec), a zbog usredotočivanja na krizno iskustvo pojedinca uobličeno autoanalitičkom introspekcijom, zanimljiv je i zbog dosljedne uporabe slobodnoga neupravnoga govora i toka svijesti kojima pripovjedač evocira prošlost; pritom se slike iz sjemeništa daju u obrisima, slutnjama i asocijacijama, cilj je rekonstrukcija ugođaja a ne događaja, tako da prošlost »sva traje u stanovitom sfumatu« (I. Mandić). Napisao je i roman tradicionalnijega izraza Na kraju duge (1979), o hrvatskoj iseljeničkoj obitelji. S engleskoga je preveo Pisma Indiri J. Nehrua (Beograd 1959). Suautor je fotomonografije Makarska rivijera (Zagreb 1976, 1984). U rukopisu je u obitelji ostala zbirka esejiziranih fragmenata o morskoj fauni Emocionalna riblja enciklopedija (dijelovi objavljeni u Vjesniku 1972–73. i 1977–78).