KIRIN, Josip

KIRIN, Josip, pedagog (Samobor, 1855 — Zagreb,25. VII. 1940). Kršten 23. VI. 1855. U Zagrebu 1873. završio učiteljsku školu te 1895. položio ispit za učitelja viših pučkih škola iz matematičko-tehničke struke. Od 1873. učitelj i od 1887. ravnajući učitelj u pučkoj školi u Mariji Bistrici, od 1891. u Zagrebu učitelj u vježbaonici Muške učiteljske škole te od 1908. županijski školski nadzornik pri Odjelu za bogoštovlje i nastavu. Od 1877. dopisni, od 1882. pravi i od 1909. počasni član Hrvatskoga pedagoško-književnoga zbora (HPKZ), njegov tajnik 1892–1906. i predsjednik 1924–26, tajnik Saveza hrvatskih učiteljskih društava (SHUD) 1892–1907. te predsjednik 1907–19. Od 1891. član i od 1910. predsjednik ispitnoga povjerenstva za učiteljsku službu u nižim pučkim školama. Umirovljen 1912. zbog protivljenja zahtjevu zemaljskoga školskoga nadzornika A. Cuvaja da kao predsjednik SHUD iskaže javnu potporu i odanost učiteljstva njegovu bratu banu S. Cuvaju. — Znatan je njegov prinos promicanju učiteljskih interesa, osobito u stručnim i staleškim udrugama i ustanovama; 1899. zauzimao se za gradnju i uređenje Hrvatskoga učiteljskoga konvikta i sudjelovao u osnivanju Hrvatske učiteljske štedne i predujamne zadruge, a 1901. Hrvatske učiteljske pripomoćne i posmrtne zadruge te Hrvatskoga školskoga muzeja. Pisao je o pučkom školstvu, položaju učitelja i njihovim udrugama, školskom muzeju, pučkim knjižnicama, među prvima o zavičajnoj nastavi, o praktičnim pedagoškim i didaktičkim temama, te objavljivao pripovijetke u periodicima Napredak (1877–78, 1880–81, 1884–86, 1889, 1893, 1898, 1901, 1904, 1925–27, 1929), Smilje (1880–82), Hrvatska omladina (1885), Književna smotra (1888–89, 1892), Školski vrt (1893), Mali dobrotvor (1897–98), Obćinski glasnik (1897), Škola (1897, 1914), Ljetopis Društva hrvatskih književnika (1900–02), Prosvjeta (1900), Kršćanska škola (1901), Narodne novine (1901), Obzor (1904), Istina (1905), Samoborski list (1908), Hrvatski učiteljski dom (1914, 1928), Nezavisnost (1922), Hrvatski učitelj (1924–25) i Uzorni vrtlar (1929). Napisao pregled povijesti pučkoga školstva u Hrvatskoj (Razvitak hrvatskoga pučkoga školstva, Napredak, 1886), tumačio školske zakone i propise (Uređenje pučke nastave u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, 1897), objavljivao izvješća sa stručnih putovanja (U Rimu, Prosvjeta, 1900), opisao gradnju i uređenje Hrvatskoga učiteljskoga konvikta, rad učiteljskih zadruga, HPKZ i SHUD (Izvještaj o petnaestogodišnjem radu »Saveza hrv. učiteljskih društava«, 1901; Rad hrv. učiteljskih društava, 1903) te surađivao u Pedagogijskoj enciklopediji, 1 (Zagreb 1895–1906), među ostalim prilogom o razvoju školstva u Hrvatskoj i Slavoniji (natuknica Hrvatska i Slavonija, suautor I. Martinović). Zanimao se glazbom, pomagao F. K. Kuhaču u prikupljanju narodnih napjeva te sastavio Pjesmaricu za pučke škole s narodnim i domoljubnim popijevkama u dva dijela, s notama za učitelje (Zagreb 1909) i bez nota za učenike (Zagreb 1909, 5 izd. do 1917), jednu od prvih hrvatskih školskih pjesmarica, u koju je uvrstio i nekoliko vlastitih napjeva. U Mariji Bistrici bio je orguljaš, 1889. utemeljio Dobrovoljno vatrogasno društvo, a kao učitelj prikupio zbirku prepariranih životinja, fizikalnih aparata i ruda, dio koje je izložio na Gospodarsko-šumarskoj jubilarnoj izložbi u Zagrebu 1891. — Vjerojatno nije isti s autorom angažiranih brošura (Šport – kultura. Vojni šport – antikultura. Osijek 1924; Smjernice športske i državne politike. Zagreb 1925; Zdrava športska misao i Njemci. Zagreb 1926) ni s kajkavskim pjesnikom (Danica, Dom i svijet, Omladina, Zagorski list, Obitelj, Jutarnji list, 1933–39; u Ogulinu objavljene zbirke Popevke, 1939, 1940. i izbor V tihem lugu, 1941) uvrštenim u Antologiju samoborskog pjesništva (Samobor 2003).