KLARIĆ, Ivo

KLARIĆ, Ivo, prevoditelj (Split, 10. X. 1939). Sin pjesnika Branka. U Splitu završio gimnaziju 1958, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1965. diplomirao francuski i talijanski jezik i književnost. Od 1967. u statusu slobodnoga umjetnika kao član Društva hrvatskih književnih prevodilaca, od 1975. novinar tjednika Školske novine kojemu je glavni urednik 1989–93; bio je također urednik revije Naša knjiga 1983–88. Kulturni ataše pri hrvatskom veleposlanstvu u Madridu 1993–99, potom ponovo glavni urednik Školskih novina (1999–2002) te ravnatelj istoimene nakladne kuće od 2002. do umirovljenja 2007. S francuskoga i talijanskoga preveo, među ostalim, književna djela G. Simenona (Maigretov Božić, 1966), Françoise Sagan (Čuvar srca, 1968; Malo sunca u hladnoj vodi, 1971; Dobar dan, tugo i Izvjestan osmijeh, 1976), Simone de Beauvoir (Lijepe slike, 1969), J. Geneta (Dnevnik lopova, 1969), E. Suea (Vječni Žid, 1. 1969), G. D’Annunzija (Užitak, 1970), A. Dumasa ml. (Dama s kamelijama, 1971), D. A. F. de Sadea (Justine ili Nedaće kreposti, 1971), A. Camusa (Sretna smrt, 1973), A. Gidea (Uska vrata, sa Zorom Suton, Pastoralna simfonija, Močvare i Tezej, 1974; Ako zrno ne umre, s Danijelom Bućanom i Imoralist, 1980), objavljena u Zagrebu. Prevodi i sa španjolskoga, npr. Moja prva Biblija E. Sotillosa (Zagreb 1993). Kritika je istaknula njegov prijevod Genetova romana Gospa od cvijeća (Zagreb 1989), u kojem je inventivno prenio spoj poetskoga ugođaja i šatrovačkoga govora izvornika i za koji je dobio nagradu Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Prevodio i publicistička djela Atentat na Hitlera P. Berbena (Sarajevo 1966), Gori li Pariz? Dominique Lapierre i L. Collinsa (Zagreb 1967), Jalta ili podjela svijeta A. Contea (Zagreb 1968), Himmler i njegovo carstvo E. Čalića (s Tanjom Brodnjak, Zagreb 1982). Izbor iz humoreska i crtica koje je objavljivao u Školskim novinama skupio je u knjizi Krajnje vrime (Zagreb 1989). Priredio je džepno izdanje Razlikovnoga rječnika Vladimira Brodnjaka pod naslovom Rječnik razlika između hrvatskoga i srpskoga jezika (Zagreb 1992), španjolsko-hrvatsko izdanje zbirke poezije Hodočasnik – Peregrino I. Goluba (Zagreb—Barcelona 1998) te španjolski prijevod zbirke novela Ruke R. Marinkovića (Manos. Barcelona 1999). Bavio se glumom kao član Studentskoga eksperimentalnoga kazališta – Smrt (M. de Ghelderode, Balada o velikoj smrti, 1965), Papa (M. Krleža, Michelangelo Buonarroti, 1965), Pjesnik (S. Novak, Književno veče, 1966) – te tumačio glavnu ulogu u kratkometražnom filmu Živjela mladost L. Zafranovića (1965). Dobio Nagradu »Ivan Filipović« 1993.