KLEIN, Emanuel

traži dalje ...

KLEIN, Emanuel (Emmanuel), bakteriolog, histolog i fiziolog (Osijek, 31. X. 1844 — Hove, 9. II. 1925). Gimnaziju završio u Osijeku 1863, a medicinu studirao u Beču, gdje je diplomirao 1869. Nakon završetka studija ostao u Beču u laboratoriju fiziologa E. W. Brückea, potom prešao eksperimentalnomu patologu S. Strickeru, gdje je ubrzo imenovan privatnim docentom. God. 1871. poslan je u London da dogovori uvjete za prijevod Strickerova priručnika Handbuch der Lehre von den Geweben des Menschen und der Thiere. Zbog iznimna dojma što ga je ostavio na londonske kolege već je iduće godine pozvan za asistenta u Brown Sanatory Institution, novoosnovanu ustanovu koja se bavila istraživanjem patologije, klinike i epidemiologije životinja, i ondje radio do 1897. Na poziv M. Bakera 1872. održao je predavanje u bolnici Saint Bartholomew, gdje je potom bio predavač iz histologije (1872–84), opće anatomije i fiziologije (1884–1900) te bakteriologije (1903–11). Oštre je kritike izazvao gledištem o opravdanosti sekcije živih životinja u znanstvene svrhe, iznesenim 1876. pred Kraljevskim povjerenstvom za vivisekciju. God. 1885. poslan je radi proučavanja kolere u Indiju, gdje je, suprotno R. Kochu, pogrješno zaključio da vibrion nije uzročnik te bolesti. Od 1889. bio je profesor bakteriologije u londonskom College of State Medicine. Surađivao je s mnogim istaknutim znanstvenicima toga doba; održao je vezu i s hrvatskim prirodoslovcima, ponajprije F. Furlićem, kojemu je darovao mikroskop za osječku gimnaziju. Najviše se bavio istraživanjem na području histologije, posebno istraživanjem epitela mukoznih i seroznih membrana, žlijezda mekoga nepca, uvule i timusa, razvojnom histologijom pojedinih životinja te histologijom limfnoga i krvožilnoga sustava. Proučavao je i različite bolesti (boginje, tifus, šarlah, antraks, kolera, difterija, kuga), njihove uzročnike i načine širenja. Dokazao je streptokoknu etiologiju šarlaha i otkrio Bacillus enteridis sporogenes, koji nosi njegovo ime. Iako bez formalne izobrazbe iz bakteriologije, poznavanjem morfologije i histologije imao je nagnuće za njezino razumijevanje, pa ga se drži pionirom bakteriologije u Engleskoj, premda su se njegovi pristupi i rezultati katkad razlikovali od revolucionarnih mikrobioloških otkrića toga doba. Objavio je više od 260 radova, od kojih 200 iz bakteriologije, u izdanjima Sitzungsberichte der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften (Beč 1867–68, 1870–71), Quarterly Journal of Microscopical Science (London 1871–84), Monthly Microscopical Journal (London 1872), Centralblatt für die medicinischen Wissenschaften (Berlin 1874), Proceedings of the Royal Society (London 1874), Lancet (London 1879, 1886–87, 1889, 1891, 1894–96, 1901, 1903, 1905–08), Centralblatt für Bakteriologie, Parasitenkunde und Infektionskrankheiten (Jena 1897) te u londonskim časopisima British Medical Journal, Public Health i dr. Bio je član Royal Society od 1875, jedan od utemeljitelja društva Medical Research Club 1891. i suurednik časopisa Quarterly Journal of Microscopical Science 1877–92.

DJELA: The Anatomy of the Lymphatic System, 1–2. London 1873–1875. — Handbook for the Physiological Laboratory (suautor). London 1873. — Atlas of Histology (suautor E. N. Smith). London 1879–1880. — Elements of Histology. London 1883 (franc. prijevod Paris 1885; njem. prijevod Leipzig 1890, 1895²), 3. prerađeno i dopunjeno izd. (suautor J. S. Edkins) London 1898, Philadelphia—New York 1898. — Micro-organisms and Disease (suautor H. Gibbes). London 1884, 1885², 1886³, 1896⁴ (prerađeno). — An Inquiry into the Etiology of Asiatic Cholera. London 1885. — The Bacteria in Asiatic Cholera. London—New York 1889. — The Etiology and Pathology of Grouse Disease, Fowl Enteritis, and Some Other Diseases Affecting Birds. London 1892. — Experiments and Observations on the Vitality of the Bacillus of Typhoid Fever and of Sewage Microbes in Oysters and Other Shellfish. London 1905. — Studies in Bacteriology and Etiology of Oriental Plague. London—New York 1906.

LIT.: J. F. Kirk: A Supplement to Allibone’s Critical Dictionary of English Literature and British and American Authors, 2. London 1891. — W. Bulloch: Emanuel Klein. Journal of Pathology and Bacteriology (London), 28(1925) 684–697. — Isti: The History of Bacteriology. London 1938, 376. — Z. Levntal: Osječanin E. Klein – histolog i pionir engleske bakteriologije. Higijena (Beograd), 10(1958) 2, str. 160–162. — M. D. Grmek: Hrvatska medicinska bibliografija, I/2. Zagreb 1970, 134–135. — V. Utvić: Emanuel Klein, jedan zaboravljeni Osječanin. Medicinski vjesnik, 6(1974) 1, str. 33–35. — M. D. Grmek: Doprinos hrvatskih liječnika medicinskim znanostima u svijetu (od srednjeg vijeka do 1918. godine). Ibid., 27(1995) 1/2, str. 40. — P. P. Mortimer: The Bacteria Craze of the 1880s. Lancet (London), 353(1999) 9152, str. 582–583. — M. Ogawa: Uneasy Bedfellows. Science and Politics in the Refutation of Koch’s Bacterial Theory of Cholera. Bulletin of the History of Medicine (Baltimore), 74(2000) 4, str. 671–707. — Gimnazije u Osijeku 1729.–2000. Zagreb—Osijek 2001, 113. — Hrvati predavači na inozemnim (sve)učilištima. Zagreb 2003, 107.

Stella Fatović-Ferenčić (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KLEIN, Emanuel. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 8.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/klein-emanuel>.