KLIŠKIĆ, Ratomir, pjevač, bariton (Split, 3. XII. 1942). Pjevanje učio 1967–71. u Branke Ristić u Muzičkoj školi »Josip Hatze« u Splitu, potom privatno u Z. Šira u Zagrebu, a usavršivao se u T. Gobbija u Firenci. Debitirao 1974. kao Nikola Šubić Zrinjski u operi I. Zajca u splitskom HNK. Ondje je do umirovljenja 2000. bio prvak i nositelj baritonskoga repertoara. Osobito se istaknuo u ulozi Zrinjskoga (oko 300 nastupa), a cjelovitošću pjevačke i glumačke interpretacije postao je uzornim tumačem toga lika (Nagrada »Vladimir Ruždjak« HNK u Zagrebu, 1998). Najveća dostignuća također je ostvario u operama G. Verdija kao Germont (Traviata), Rodrigo (Don Carlos), grof Luna (Trubadur), Renato (Krabuljni ples), Rigoletto, Falstaff i Nabucco, a nastupao je i kao fra Brne (S. Bombardelli, Bakonja fra Brne; Nagrada »Milka Trnina« 1988), mlinar Sima (J. Gotovac, Ero s onoga svijeta), Silvio (R. Leoncavallo, Pagliacci), Valentin (C. Gounod, Faust), Marcello, Sharpless i Gianni Schicchi (G. Puccini, La Bohème, Madame Butterfly i Gianni Schicchi), Figaro i Tell (G. Rossini, Seviljski brijač i Guillaume Tell), pjesnik Frane (J. Hatze, Adel i Mara), Toma (I. Tijardović, Splitski akvarel), Escamillo (G. Bizet, Carmen), Enej (H. Purcell, Didona i Enej), Apolon (C. Monteverdi, Orfej), Evgenij Onjegin (P. I. Čajkovski) te u baritonskoj dionici u kantati Carmina Burana C. Orffa i u naslovnoj ulozi na praizvedbi Gotovčeve opere oratorija Petar Svačić 1992. u Zagrebu, potom na Splitskom ljetu (Nagrada »Judita« Slobodne Dalmacije za najbolje glazbeno ostvarenje 1992). Pjevao je u svim hrvatskim kazalištima te na mnogobrojnim koncertima u nas i u Italiji, Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Kanadi. Snimio nekoliko CD: Ratomir Kliškić (Orfej, 1994), izbor opernih arija, Nikola Šubić Zrinjski (Orfej, 1996), Dueti. Verdi—Zajc (Orfej, 1997), s Mirellom Toić, te napolitanske kancone Non ti scordar di me (Dancing Bear, 2005). Svojim tamnim baršunastim glasom, ujednačenim u svim položajima, sjajnih i sigurnih visina te odličnom pjevačkom tehnikom, koja mu je omogućila fraziranje u širokom luku s bogatstvom dinamičkih nijansa, nastavio je tradiciju vrsnih hrvatskih belkantističkih baritona. Dobitnik je nagrada za životno djelo grada Splita 1992. i hrvatskoga glumišta 2003. te »Ivo Tijardović« 2005. za dugogodišnji umjetnički rad i prinos splitskomu HNK.
LIT.: M. Barbieri-Jelača: Novi Zrinjski. Vjesnik, 38(1977)9. II, str. 10. — J. Martinčević-Lipovčan: Buran glazbeno-scenski strip. Ibid., 43(1982)17. VII, str. 7. — Ista: Prvorazredna freska. Ibid., 52(1991) 20. III, str. 9. — Ista: I publika zapjevala. Ibid., 16. V, str. 10. — Ista: Apoteoza sigetskih junaka. Ibid., 17. VII, str. 9. — J. Fiamengo: Povratak sa Svačićem. Slobodna Dalmacija, 50(1992) 24. X, str. 25. — M. Grgić: Blistava Violetta. Ibid., 26. X, str. 12. — A. Kudrjavcev: Misija pjesme. Ibid., 10. V, str. 25. — J. Martinčević: Povijesna glazbena oporuka. Vjesnik, 53(1992) 1. VI, str. 27. — Ista: Simbolika Lijepe naše. Ibid., 6. VIII, str. 22. — S. Hribar: Uvjerljiva interpretacija Traviate. Novi list, 47(1993) 15. XI, str. 21. — J. Fiamengo: Na krilima publike. Slobodna Dalmacija, 52(1994) 16. XII, str. 28. — M. Grgić: Glazbena polufešta. Ibid., 53(1995) 20. III, str. 28. — Isti: Meštri od znanja i zanata. Ibid., 13. XI, str. 12. — M. Barbieri: Fantastična raskoš ljepote. Vijenac, 5(1997) 83, str. 24. — Hrvatsko narodno kazalište Split 1893–1993. Split 1998, 124, 138, 140, 180, 238. — M. Grgić: Autentični belkanto. Slobodna Dalmacija, 56(1999) 8. I, str. 12. — N. Turkalj: Zbogom Zrinski, i hvala. Vjesnik, 60(1999) 16. VIII, str. 16. — M. Grgić: Zrinjski pun zanosa. Slobodna Dalmacija, 57(2000) 12. I, str. 29. — J. Parić: Nosio sam splitsku Operu. Ibid., 8. I, str. 19. — B. Pofuk: Remek-djelo u odličnoj postavi. Jutarnji list, 4(2001) 2. XII, str. 16. — M. Jurković: U Zagrebu se ne postavlja opera jer ne postoji čovjek koji može otpjevati Rigoletta. Vjesnik, 64(2003) 23. XI, str. 17. — J. Martinčević: Belkanto gospodin Ratomir Kliškić. Hrvatsko slovo, 9(2003) 450, str. 18. — D. Miljuš: Pjevač vrijedi manje od činovnika. Večernji list, 47(2003) 18. XI, str. 45. — S. Vuković: Uspješno uprizorenje Traviate. Fokus, 2004, 200, str. 46–47. — B. Perić-Kempf: Belcanto kakav se rijetko čuje. Vjesnik, 66(2005) 4. V, str. 10. — M. Stanetti (M. St.): Kancone Ne zaboravi me. Večernji list, 46(2005) 5. II, str. 65.
Marija Barbieri (2009)
