KLJAKOVIĆ, Živko

KLJAKOVIĆ, Živko, slikar (Solin, 8. IV. 1905 — Zagreb, 13. X. 1982). Gimnaziju završio u Splitu 1924, diplomirao 1930 (V. Becić) na ALU u Zagrebu, gdje mu je profesor bio i brat Jozo. Potom u Splitu nastavnik crtanja u gimnaziji 1931–43. i 1946–47. te ravnatelj Škole za primijenjenu umjetnost 1948–49. God. 1944–45. organizirao i vodio Školu za likovni odgoj u izbjegličkom logoru u El Shattu. Od 1950. do umirovljenja 1965. radio kao crtač u Institutu za narodnu umjetnost u Zagrebu. Slikao u ulju (Akt, 1930, Portret moje žene, oko 1940) i akvarelu (Dječja igra, oko 1940) te crtao prizore iz života u logoru (Život u jednom šatoru i Slikarski atelier, 1944; Partizanska radionica, 1945; sve HPM). Od 1950. crtežom (tuš, olovka, boja) dokumentira narodnu baštinu, posebno Istre i Dalmacije, prikazujući, među ostalim, kuće i njihov inventar, oruđa, glazbala, nošnje (Narodna nošnja u Rogoznici i Trogiru, 1952, prema fotografiji iz 1922. i kazivanju). Crteži su mu objelodanjeni u knjigama (Istarske narodne pjesme, 1960, Istarski narodni plesovi, 1963, Narodna umjetnost Istre, 1988, Brinjski kraj u prošlosti i sadašnjosti, 1995, sve zagrebačka izd.) i periodicima (Jurina i Franina, 1981; Vartal, 1996–97). Sudjelovao na Godišnjoj izložbi hrvatskih umjetnika (Zagreb 1940), izložbama zbjega iz El Shatta (El Shatt 1944; Aleksandrija, Kairo, Split 1945) i umjetnika partizana (Zagreb 1945, 1974). Njegovi radovi (1750 crteža u 52 sveska i terenski izvještaji) vrijedno su gradivo za proučavanje hrvatske tradicijske kulture, a čuvaju se u Institutu za etnologiju i folkloristiku.