KLOBUČAR, Berislav

KLOBUČAR, Berislav, dirigent (Zagreb, 28. VIII. 1924). U Zagrebu završio 1942. gimnaziju i usporedno učio glasovir u E. Vaulina u srednjoj školi Muzičke akademije. Dirigiranje učio privatno 1940–43. u L. Matačića i M. Sachsa, usavršivao se 1943–44. u Salzburgu u C. Kraussa i H. Swarowskoga. Kao operni dirigent debitirao 1943. ravnajući izvedbom Werthera (J. Massenet) u zagrebačkom HNK, gdje je do 1951. bio stalni dirigent. Ravnao izvedbama repertoarnih opera, opereta i baleta, među kojima su Manon (Massenet) i Hoffmannove priče (J. Offenbach), te praizvedbama opera Matija Gubec (I. Lhotka Kalinski, 1948), Ekvinocij (I. Brkanović, 1950) i Dimnjaci uz Jadran (I. Tijardović, 1951). Uz to ravnao koncertima Državnoga simfonijskoga orkestra (poslije Zagrebačka filharmonija) te kao gost Narodnoga kazališta »Ivan Zajc« u Rijeci, među ostalim, izvedbama opera Faust (C. Gounod), Tosca (G. Puccini), Ero s onoga svijeta i Morana (obje J. Gotovac). Od 1953. angažiran je u Državnoj operi u Beču; 1993. imenovan njezinim počasnim članom te proslavio 40. obljetnicu neprekidnoga rada (jedini u povijesti toga kazališta) ravnajući izvedbom Salome (R. Strauss). Ondje je do tada postavio 53 djela i nastupio 1130 puta. Usporedno bio 1961–72. muzički direktor Opere u Grazu i šef dirigent Gradačkoga filharmonijskoga orkestra, 1972–81. šef dirigent Kraljevske opere u Stockholmu, 1982–88. stalni, potom stalni gostujući dirigent Filharmonije u Nici (izvedbom VIII. simfonije A. Brucknera 1999. obilježio 40. obljetnicu suradnje s tim orkestrom, za obnovu kojega je umnogome zaslužan). Istodobno je od 1958. gostovao u opernim kazalištima u Hamburgu, Berlinu, Ženevi, Bonnu, Münchenu, Bruxellesu, Parizu, Palermu, Napulju, Milanu (Teatro alla Scala), Barceloni, Moskvi, Varšavi, San Franciscu, Chicagu, Dallasu te u operi Metropolitan u New Yorku, gdje je 1968. ravnao izvedbama Lohengrina, Ukletoga Holandeza i Walküre (R. Wagner). Na Svečanim igrama u Bayreuthu 1964. dirigirao izvedbama Wagnerove tetralogije Prsten Nibelunga, 1967. Lohengrina i Tannhäusera, 1968. Tristana i Izolde i 1969. Majstora pjevača. Više puta gostovao je u Teatro Colón u Buenos Airesu (1961–63. i 1994–95) izvodeći opere Le Mystère de la Nativité (F. Martin), Otello (G. Verdi), Jenufa (L. Janáček) i Elektra (Strauss) te Misu u h-molu J. S. Bacha. Održao je mnogobrojne koncerte s Bečkom, Münchenskom i Mađarskom filharmonijom, orkestrom Milanske radiotelevizije, Simfonijskim orkestrom berlinskoga radija, Tokijskim orkestrom državne radiotelevizije, izvodeći djela klasika (W. A. Mozart, L. van Beethoven), romantičara (J. Brahms, Bruckner) i suvremenika (P. Hindemith, A. Schönberg). Posvetivši se pretežno opernomu kazalištu, uvrstio se među najveće operne dirigente druge pol. XX. st. Repertoar mu obuhvaća više od 110 opera od kojih su najcjenjenije interpretacije djela Wagnera (Parsifal) i Straussa (Arabella, Ariadna na Naksosu, Kavalir s ružom), a jednako su hvaljene i njegove izvedbe opera Mozarta (Figarov pir, Otmica iz Saraja, Don Giovanni, Čarobna frula), Verdija (Aida, Trubadur, Traviata, Moć sudbine, Don Carlos, Simon Boccanegra, Macbeth), Puccinija (Madame Butterfly, La Bohème, Turandot), M. P. Musorgskoga (Boris Godunov), A. Borodina (Knez Igor), P. I. Čajkovskoga (Pikova dama), B. Smetane (Dalibor, Prodana nevjesta), Janáčeka (Iz mrtvoga doma), A. Berga (Wozzeck), F. Poulenca (Razgovori karmelićanki), D. Milhauda (Christophe Colomb) i K. Pendereckoga (Die Teufel von Loudun). Surađivao je s vrhunskim opernim pjevačima, među kojima su Monserrat Caballé, Régine Crespin, Zinka Kunc, Sena Jurinac, Dragica Martinis, Birgit Nilsson, Elisabeth Schwarzkopf, Renata Tebaldi, Galina Višnjevska, J. Carreras, F. Corelli, G. Di Stefano, P. Domingo, M. Del Monaco, B. Hristov i C. Siepi. Dirigirajući odmjerenim, gotovo suzdržanim kretnjama, nadmoćnom sigurnošću vodi velike operne ansamble i orkestre. Muzikalnošću i imaginacijom ponire u bit partiture i, razrađujući svaku pojedinost, ostvaruje jedinstvenu zvukovnu cjelinu nastojeći što vjernije predočiti izvorne skladateljeve zamisli. Dobio Nagradu »Lovro pl. Matačić« za životno djelo 2004. Od 2006. dopisni član HAZU.