KLOBUČAR, Dragutin, redatelj i glumac (Zagreb,8. XI. 1939). U Zagrebu završio gimnaziju 1958. i diplomirao glumu na ADU 1962. Bio je član Zagrebačkoga pionirskoga kazališta 1962–63, HNK 1963–65, potom samostalni umjetnik, a od 1967. do umirovljenja 2003. redatelj u Dramskom programu Radio-Zagreba (Hrvatski radio). Režirao je dvjestotinjak radijskih drama prema hrvatskim i stranim autorima (I. Brešan, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, 1982; T. Strozzi, Zrinjski, 1983; H. Müller, Splav smrti, 1987; L. Paljetak, Posljednji ljetni cvijet, 1991, 1992. Nagrada »Marul« i II. nagrada na Prix Italia; J. Leskovar, Misao na vječnost, 1997). U dramatizaciji i režiji memoarskoga zapisa M. Krleže Pijana novembarska noć 1918 (1977, nagrada na Tjednu radija u Ohridu) dokumentarističkim je pristupom postavio nove standarde u prenošenju Krležinih djela u radijski medij (Č. Prica). Režirao je i radijsku adaptaciju Krležinih romana Banket u Blitvi (u dijelovima Valse de la mort, Vigilija na Beauregardu i Barutanski na odru, svi 1982) i Na rubu pameti (Lamentacija Valenta Žganca zvanog Vudriga, 1994, s T. Lipljinom) te adaptaciju komedije A. Šenoe Ljubica (1977, s Nadom Pinterić). U suradnji s Miroslavom Pijacom od poč. 1980-ih ostvario je dvadesetak dokumentarnih radijskih drama (Jadranski aerobic ’83, 1984; Sineki, 1991, II. nagrada na Prix Italia 1992; Dubrovnik – hrvatska spira mirabilis, 1994; Đuro Pulitika, 1998), napose 1992. na temu Domovinskoga rata (Izgnan iz zavičaja, Slano, Tigrovi, Plač none Mare). S Pijacom i Zoricom Rajković autor je dokumentarnih radijskih drama Loborska svadba – fašnik ’84 (1985), Ovdje Radio Agram (1986) i S dečkima s bregov – od rođenja do smrti (1986). Režirao je i više radijskih adaptacija priča za djecu (V. Nazor, Veli Jože, 1991; Z. Balog, Ledeni vjetar, 1997; C. Dickens, Prodavaonica starina, 1999; M. Twain, Dnevnik Adama i Eve, 2000). Glumio je na Dubrovačkim ljetnim igrama (Miljenko, I. Gundulić, Dubravka, 1961; Ferdinand, W. Shakespeare, Oluja, 1962), u Teatru &TD (P. Marivaux, Dvostruka nevjera, 1969; P. Kohout, Atest, 1981) i s Glumačkom družinom Histrion (T. Brezovački, Diogeneš ili Sluga dveh zgublenih bratov, 1982; C. Marlowe, Doktor Faustus, 1982; Marija Jurić Zagorka, Kći Lotrščaka, 1990). Tumačio je glavne uloge u filmu Slučajni život (1969) A. Peterlića i u TV filmu Špijunska veza (1980) B. Ivande te epizodne u filmovima Ritam zločina (1981) Z. Tadića i Ivandinu Zločin u školi (1982). Oglede o radiofoniji, dramskoj umjetnosti i književnosti te bilješke o Domovinskom ratu objavio je u Telegramu (1967), Republici (1978), Prologu (1987) i Dubrovniku (1992).
LIT.: M. Grgičević: Zvučni pejsaž Krležinog teksta. Republika, 34(1978) 5, str. 499–502. — M. Boglić: Prvi, drugi i – treći čovjek! Vjesnik, 40(1980) 16. I, str. 7. — M. Grgičević: Iz druge ruke. Večernji list, 24(1980) 30. XII, str. 23. — R. V. Jovanović: Duhoviti akcenti. Borba (Beograd), 60(1982) 19. II, str. 13. — M. Ivkošić: Radio. Studio, 1984, 1042, str. 6. — B. Vukšić: Hist(o)rijada. Večernji list, 28(1984) 13. IX, str. 19. — Isti: Pijana novembarska noć 1918. Ibid., 14. VI, str. 19. — M. Ivkošić: Radio. Studio, 1985, 1095, str. 6. — Č. Prica: Stvarnost i iluzija. Zagreb 1987, 189–190, 197, 201–202. — R. V. Jovanović: Reprize za leto. Borba, 69(1990) 10. VII, str. 10. — M. Grgičević: Gluha nedjelja. Glasnik, hrvatski politički tjednik, 1992, 101, str. 43.
Ana Njirić Aleksić (2009)