KLOBUČAR, Vilim (Vilmos, Wilhelm), general (Lovinac, 25. IV. 1843 — Zagreb, 21. XII. 1924). Nakon Kadetske škole u Kismartonu (danas Željezno/Eisenstadt) završio 1860. Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Služio u 7. brodskoj graničarskoj pukovniji (od 1863. kao poručnik) te, od 1865, u przemyślovskoj 10. pješačkoj pukovniji, s kojom se 1866. u sastavu brigade pukovnika F. Mondela borio protiv pruskih postrojba; sudjelovao u pobjedničkom boju kraj Trautenaua (Trutnov), okršajima kraj Neu-Rognitza (Nový Rokytník), Königinhofa (Dvůr Králové) i Blumenaua (Lamač) te bitki kraj Königgrätza (Hradec Králové), nakon koje je promaknut u natporučnika. God. 1869. premješten u ugarsko-hrvatsko domobranstvo, gdje je (od 1872. u činu satnika) služio u virovitičkoj 81. pješačkoj bojni do 1875, kad je dodijeljen domobranskomu konjaništvu, u kojem je 1880. postao bojnikom. God. 1884. imenovan potpukovnikom i zapovjednikom varaždinske 10. husarske pukovnije, od 1887. opet u pješaštvu zapovijedao zagrebačkom 83. i od 1893. kao general-bojnik kolozsvárskom 75. pješačkom brigadom. Postavljen 1895. za inspektora domobranskoga konjaništva (od 1896. podmaršal) i 1901. za pobočnika vrhovnoga zapovjednika ugarsko-hrvatskoga domobranstva, koju je dužnost – isprva privremeno – sâm obnašao od 1905 (kad je promaknut u generala konjaništva) do umirovljenja 1913. Također bio inspektor zajedničke vojske 1910–11. Za prinos preustroju domobranstva imenovan 1904. tajnim dvorskim savjetnikom i naslovnim vlasnikom eperješke 5. pješačke pukovnije zajedničke vojske, a 1910. dodijeljen mu je ugarski barunat. Odlikovan austrijskim redovima Leopolda (veliki križ) i Željezne krune (I. razred) te Križem za vojničke zasluge. — Njegov sin Vilim (1881–1939) završio je u Beču Vojnu akademiju i Ratnu školu te u vojskama Austro-Ugarske Monarhije i Kraljevine SHS, odn. Jugoslavije, služio uglavnom na stožernim dužnostima, najposlije kao general od 1935.
LIT.: J. Svoboda: Die Theresianische Militär-Akademie zu Wiener-Neustadt und ihre Zöglinge von der Gründung der Anstalt bis auf unsere Tage, 2. Wien 1894. — I. Tomičić: Za kralja i dom. Slike, životopisi i crtice 230 hrvatskih generala. Bjelovar 1908, 34, 36. — Vilim Klobučar. Živila Hrvatska! Kalendar za hrvatski narod, 18(1911) str. 41, 106–107. — Schematismus für das K. u. k. Heer und für die K. u. k. Kriegsmarine. Wien 1914. — (Nekrolog). Die Drau, 57(1924) 291, str. 1. — Österreichisches biographisches Lexikon 1815–1950, 3. Graz—Köln 1965, 438–439. — T. Oršolić: Hrvatsko domobranstvo kao »separatum corpus« ugarskog domobranstva (1868.–1914.). Radovi Filozofskoga fakulteta u Zadru, 39(2000) 39(26), str. 172, 184. — M. Pojić: Ustroj austrougarske vojske na ozemlju Hrvatske 1868.–1914. Arhivski vjesnik, 43(2000) str. 157. — Vilim ml. — M. Bjelajac: Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije 1918–1941. Beograd 2004, 181–182.
Vladimir Brnardić (2009)
