KNEŽEVIĆ, Grozdan

KNEŽEVIĆ, Grozdan, arhitekt (Makarska, 8. VI. 1928 — Zagreb, 8. VII. 2008). U Šibeniku 1947. završio gimnaziju, u Zagrebu 1953. diplomirao arhitekturu na Tehničkom fakultetu. Od 1953. projektant u vojnom projektnom birou, od 1958. projektant, samostalni urbanist i voditelj Odjela za industrijska područja u Urbanističkom zavodu grada Zagreba; ovlašteni projektant od 1957. Istodobno 1956–60. honorarni asistent u D. Galića na Arhitektonskom fakultetu. U Tehničkoj građevinskoj školi nastavnik od 1963, od 1967. direktor Projektnoga biroa poduzeća Industrogradnja. Od 1971. u Višoj tehničkoj školi profesor i voditelj Zavoda za investicijsko-tehničku dokumentaciju, od 1977. viši predavač u Zavodu za zgradarstvo pri Fakultetu građevinskih znanosti (danas Građevinski fakultet). Doktorirao 1980. tezom Apsolutna i relativna fleksibilnost u organizaciji stana na Arhitektonskom fakultetu; ondje je od 1980. izvanredni te od 1985. do umirovljenja 1995. redoviti profesor. God. 1994. osnovao vlastiti projektni biro KG-Projekt. Iako nije zagovornik stambenih tornjeva, najčešće citirana njegova gradnja dva su šesnaestokatna nebodera u Čazmanskoj ul., kbr. 2 i 4 (izvedeni 1968. prema prvonagrađenom radu iz 1961. za tipske stambene tornjeve), bitna za vizuru zagrebačkoga Trnja; u njihovu oblikovanju (H-funkcionalna tlocrtna shema s četirima jednakim trosobnim stanovima u svakoj etaži) primarna je bila volumna građa, a sekundarna kompozicija otvora i balkona, koji »olakšavaju« masu. Istaknuto mjesto u zagrebačkoj arhitekturi zauzimaju i njegove stambene zgrade u Savskoj cesti, kbr. 81–87 (1974), četverokatnica s 32 elitna stana u Ksaverskoj cesti, kbr. 13–15 (1975, Nagrada »Viktor Kovačić« 1975), na strmu terenu terasasto građena zgrada u Mlinarskoj ul., kbr. 18 (1983, Nagrada Saveza arhitekata Hrvatske za stambenu arhitekturu 1984) i poslovno-stambena u Medvedgradskoj ul., kbr. 43 (1996–98), četverokatnice u Savici, u Ul. Z. Rogoza, kbr. 2–12 i 14–20 (1984), peterokatnica u Ilici, kbr. 164 (1984), te urbana vila u Tuškancu, kbr. 37 (1996 –2001). U naselju INA – Naftaplina u Sesvetskom Kraljevcu projektirao je tri tipa obiteljskih kuća, od kojih je nekoliko izvedeno prema izvornom projektu (1976–79). Projektirao je i sklop stambenih zgrada u zagrebačkom Cvjetnom naselju (1996–98), a prema projektu realizirana je ona u Rugvičkoj ul., kbr. 5. S I. Kordišem izveo je u Aveniji V. Holjevca zgrade Građevinsko tehničke škole (1958, izvedba 1963), Škole učenika u privredi građevinske struke (1961) i Više tehničke građevinske škole (1973). U Savskoj cesti, kbr. 60, podignuo je modularno građen četrnaestokatni poslovni toranj Industrogradnje s karakterističnim motivom etažnih kosih streha i fleksibilnim poslovnim etažama (1968–72, Nagrada »Vladimir Nazor« 1972), a na križanju Slavonske avenije i Avenije V. Holjevca visokotehnološki projektiranu poslovnu zgradu koncerna Agram (2006). Također je izveo školu (1969, izvedba 1975) i robnu kuću (1971) u Kninu, u Zagrebu pogonsku zgradu na ranžirnom kolodvoru (1973), dječje vrtiće u Vrbiku (1981) i Savici (1982) te školu u Đeletovcima (2000). Izradio je projekte spomen-doma N. Tesle u Smiljanu (1976), u Zagrebu stambeno-poslovnoga bloka u Selskoj cesti (1995) i športsko-rukometne zgrade na Šalati (1996), hotela »Borozija« u Savudriji (1998), sanacije i rekonstrukcije ratom oštećenoga Grand hotela u Vukovaru (1998). Sudjelovao u natječajima u Zagrebu za Filozofski fakultet (1955, III. nagrada), Maticu iseljenika Hrvatske s koncertnom dvoranom (1958, s D. Kišom, II. nagrada), Dom RTV Zagreb (1962, s V. Delfinom, M. Maretićem i V. Ivanovićem, II. nagrada), za Građevinski institut i Fakultet građevinskih znanosti (1979, s Đ. Romićem, I. nagrada), poslovnu zgradu Hidroelektre (1985, s Romićem, II. nagrada), restauraciju u Maksimiru (1986, s Bojanom Baletićem i Ljubomirom Miščevićem, I. nagrada), poslovnu zgradu Astre (1990, I. plasman), samostanski kompleks i crkvu sv. Terezije (1993, s Alenkom Delić, III. nagrada), za rekonstrukciju centra Zadra (1960, sa Z. Kolacijem, Maretićem, Ivanovićem i J. Uhlikom, I. nagrada), Muzej revolucije naroda Jugoslavije u Beogradu (1961, s Delfinom, II. nagrada), hotel u Virovitici (1965, s Kordišem, II. nagrada) i đački dom s kinodvoranom u Karlovcu (1971, I. nagrada). Kao suautor sudjelovao u izradbi više urbanističkih projekata (središte južnoga Zagreba, s Delfinom, 1961), od kojih su neki nagrađeni na natječajima: urbanistički projekti Tkalčićeve ul. (1966, s M. Begovićem, II. nagrada), poteza Trg Republike (danas Trg bana J. Jelačića) – Krvavi most (1968, s Begovićem, I. nagrada), Iblerova trga (1976, s Romićem, II. nagrada) te središnje gradske osi i centralnoga gradskoga prostora (1992, III. nagrada). Objavio udžbenike Stambene i javne zgrade (suautor Kordiš, Zagreb 1972, 4 proširena izd. do 1987) i Višestambene zgrade (Zagreb 1986, 1989²). Nastao nakon raskida s postulatima moderne arhitekture funkcionalizma 1960-ih, njegov se opus temelji na rastvaranju građevinskih struktura i posezanju za novim tehnološkim mogućnostima i materijalima. Dobitnik je nagrada za životno djelo »Viktor Kovačić« 1992. i »Vladimir Nazor« 1993. te Nagrade grada Zagreba 2007.