KNEŽEVIĆ, Martin

KNEŽEVIĆ, Martin, general (Senj, 1708 — Gračac, 30. X. 1781). Već 1728. bio je kapetan Zvonigrada. S drugim pripadnicima obitelji sudjelovao 1737–39. u austro-turskom ratu; potkraj kolovoza 1739. sa svojim je odredom na Crnom potoku, sjeverno od Knina, napao tursku postrojbu što se ondje utaborila nakon poraza u Gubavčevu klancu kraj Gračaca te zarobio više topova i konja. Za te ga je i druge vojničke zasluge car Karlo VI. nadario zlatnim lancem s medaljom. Tijekom Rata za austrijsku baštinu istaknuo se 1742. na bojištima u Bavarskoj, Alsaceu i Češkoj, a kad je 1746. ustrojena Karlovačka graničarska husarska pukovnija, kao njezin satnik upućen je na nizozemsko ratište, gdje je ostao do 1748 (u međuvremenu promaknut u bojnika). U toj je postrojbi postao potpukovnikom (1754) te pukovnikom i zapovjednikom (1758), a s njom se, dvaput ranjavan, borio i u Sedmogodišnjem ratu, napose u napadaju na Tetschen (Děčín; 1756), bitkama kraj Lobositza (Lovosice; 1756), Praga i Kolína (1757) te okršajima kraj Reichenberga (Liberec; 1757) i Heidersdorfa (1762). Zapovijedajući odjelom od 800 svojih i dodijeljenih mu husara i draguna, u lipnju 1761. razbio je zasjedu 600 pruskih konjanika između Landshuta i Hartmannsdorfa, za što je iduće godine odlikovan Viteškim križem Reda Marije Terezije, koja mu je 1763. dodijelila i ugarski barunat. God. 1771. promaknut je u čin general-bojnika (retroaktivno od 1759), no do umirovljenja 1773. ostao je na čelu karlovačkih husara.