KNEŽEVIĆ, Petar (Pere, Peter-Vinzenz), general (Gračac, 1746 — Štrigova, 12. V. 1814). Završio inženjerijsku akademiju u Beču 1761. te kao potporučnik stupio u Karlovačku graničarsku husarsku pukovniju, kojom je zapovijedao njegov otac Martin. God. 1768. postao satnikom u Ličkoj graničarskoj pješačkoj pukovniji, potom 1783. drugim bojnikom u Otočkoj graničarskoj pješačkoj pukovniji i 1786. prvim bojnikom u Slunjskoj graničarskoj pješačkoj pukovniji. U okršajima s Turcima istaknuo se obranom položajâ kraj Vranovine u okolici Topuskoga 1788, kad je sa satnijom Slunjana u protunapadaju podupro satniju 1. banske graničarske pješačke pukovnije, te s A. Bajalićem onih kraj Svinice 1789, pa je promaknut u potpukovnika, u kojem je činu te godine vodio neuspjelu obranu Krstinje. God. 1794. imenovan je pukovnikom i zapovjednikom Varaždinsko-križevačke graničarske pješačke pukovnije. U Prvom koalicijskom ratu protiv Francuske sudjelovao je 1795–96. u sklopu Rajnske armije na čelu kombinirane Varaždinsko-banske bojne te se istaknuo u jurišu na utvrđene položaje kraj Mainza i u zauzeću Bretzenheima. U Drugom koalicijskom ratu, zapovijedajući 1799. bojnom Varaždinsko-križevačke graničarske pješačke pukovnije, odbio je u Tirolu francuski napadaj na položaj Novella-Steige kraj Naudersa, no poslije nekoliko dana zarobljen je zbog neprijateljskoga prodora kroz obližnji klanac Finstermünz. Nakon oslobođenja promaknut te godine u čin general-bojnika; zapovijedao brigadom u Petrinji te u bitki kraj Marenga (1800), u sklopu divizije podmaršala C. Kaima u središnjoj austrijskoj koloni. Umirovljen 1804, vraćen je u službu za Petoga koalicijskoga rata 1809. i postavljen za brigadira u Gospiću, ubrzo i za zapovjednika Opservacijskoga (poslije Dalmatinskoga) korpusa, s kojim je nakon povlačenja snaga generala A. Marmonta u srpnju te godine upao u Dalmaciju, zaposjeo Knin, Skradin i Šibenik te opkolio Zadar, ali je zbog zaključenja mira u Schönbrunnu morao naposljetku napustiti zauzeto područje. Konačno je umirovljen 1810.
LIT.: (A. Gräffer): Geschichte der kaiserl. königl. Regimenter, Corps, Bataillons, und anderen Militär-Branchen, 1. Wien 1804, 284–285, 293, 302, 329. — I. Tomičić: Rod Kneževića. Glasovita lička obitelj u Gračacu i na Udbini. Prosvjeta, 6(1898) 15, str. 488–490. — A. Wrede: Geschichte der K. und K. Wehrmacht, 5. Wien 1903, 270, 273–275, 314. — V. Deželić: Memoiri baruna Vinka Kneževića. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 9(1907) str. 53, 65. — M. Vojnović (M. Voinovich): Bojevi u Lici, u ostaloj Hrvatskoj i Dalmaciji godine 1809. Zagreb 1907, 57–62, 74–75. — I. Tomičić: Za kralja i dom. Slike, životopisi i crtice 230 hrvatskih generala. Bjelovar 1908, 2–3. — M. Vrhovac: Dnevnik – Diarium (1801–1809), 1. Zagreb 1987, 425, 447, 706. — D. Roksandić: Vojna Hrvatska, 1. Zagreb 1988. — A. Buczynski: Gradovi Vojne krajine, 1. Zagreb 1997.
Vladimir Brnardić (2009)
