KNEŽEVIĆ, Radule

KNEŽEVIĆ, Radule, politolog i publicist (Rudanci kraj Žabljaka, 13. XII. 1941). Gimnaziju završio 1962. u Skoplju, diplomirao politologiju na Fakultetu političkih nauka (danas Fakultet političkih znanosti, FPZ) 1966. u Zagrebu, doktorirao 1992. na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani tezom Koncept revolucije u socijalno-političkoj doktrini Pierre-Josepha Proudhona i političkim idejama Louis-Augustea Blanquija (na njezinoj je osnovi 2003. nastala knjiga u kojoj raščlanjuje njihov prinos »slobodarsko-liberalnom«, odn. »kolektivističko-totalitarnom« smjeru moderne socijalističke teorije). Od 1993. znanstveni suradnik, od 2008. znanstveni savjetnik; od 2000. nositelj kolegija o modernim političkim ideologijama na FPZ. U Zagrebu je bio direktor Centra za aktualni politički studij 1967–79, urednik Biblioteke suvremene političke misli pri Centru za kulturnu djelatnost Saveza socijalističke omladine Zagreba 1980–85 (honorarno 1970–79. i 1986–91), direktor Centra CK SKH za idejno-teorijski rad »Vladimir Bakarić« 1986–90, glavni urednik u nakladnom poduzeću Golden marketing 1992–96 (honorarno do 2001), a 1992. osnovao je vlastiti Nakladno-istraživački zavod »Politička kultura«, u kojem je od 1997. direktor i glavni urednik. Osim o tematici disertacije, s marksističkih je polazišta objavio radove o pogledima G. Babeufa, Lenjina i K. Marxa na političko organiziranje i proletersku revoluciju (dijelom 1979. prikupljeni u knjizi), o izgradnji samoupravnoga društva (napose o zadaćama SK, političkoj izobrazbi te kritički o funkcionalističkom pristupu E. Pusića), prikaze i prosudbe suvremenih zbivanja (Politička misao, 1966, 1974–77; Studentski list, 1966; Naše teme, 1972, 1977–79, 1981; Kulturni radnik, 1973–75, 1979, 1985, 1988; Radničke novine, 1973; Komunist, Beograd 1978; Marksistička misao, Beograd 1979; Aporije Hrvatskog biografskog leksikona. Zagreb 1984; Borba, Beograd 1984; Teorijska i idejno-politička izgradnja Saveza komunista u borbi za razvoj socijalističkog samoupravljanja. Zagreb 1987). Promičući pak liberalno-demokratska načela, u periodicima Republika (1992–93), Zbornik Pravnog fakulteta (Podgorica 2003), Godišnjak Šipan (2005–06) i Međunarodne studije (2005–06) pisao je o značenju političke kulture, prevratima 1989, civilnom nadzoru nad vojskom, političkom identitetu Europe i novijim, ponajviše politološkim, izdanjima. Među ostalim priredio je i uvodnim studijama popratio u Zagrebu tiskana djela Proudhona (1982), Babeufa (1989), B. Constanta (1993) i B. Bruneteaua (2002), priručnik Savez komunista Jugoslavije i organizirane subjektivne snage socijalističkog preobražaja i razvoja društva (1981) te, sa S. Ravlićem, hrestomatiju Hrvatska politologija 1962.–2002. (2002). Suradnik je Hrvatske enciklopedije LZ. Suuredio je izdanja Tko je tko u Hrvatskoj (Zagreb 1993) i Tko je tko u hrvatskom gospodarstvu (Zagreb 1995).