KNIEWALD, Dragutin

KNIEWALD, Dragutin (Karlo), povjesničar umjetnosti, crkveni povjesničar i liturgičar (Zagreb, 23. VII. 1889 — Zagreb, 5. V. 1979). Klasičnu gimnaziju završio 1908. u Zagrebu, doktorirao iz filozofije 1911. i teologije 1915. na Papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu. Zaređen za svećenika 1914, bio kapelan u Novom u Vinodolu 1915. te u Senju – gdje je 1919. osnovao prvu orlovsku skupinu u Hrvatskoj – biskupski tajnik, bilježnik Duhovnoga stola i profesor na bogosloviji do 1920. Te godine habilitirao se na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na kojem je 1921. privatni docent, potom suplent, od 1922. izvanredni profesor te od 1925. do umirovljenja 1952. redoviti. Predavao pastoralnu teologiju, liturgiku, crkvenu umjetnost te 1933–35. crkveno pravo i 1945–47. crkvenu povijest. Istražujući hrvatsko liturgičko blago, osobito rukopisne i tiskane kodekse zagrebačke prvostolnice, objavio više studija s tezom o francuskom podrijetlu staroga zagrebačkoga obreda. Pisao je o sakramentariju sv. Margarete, tzv. kodeksu Pray u Budimpešti, misalima Jurja iz Steničnjaka, zagrebačkih biskupa Š. Bakača i O. Thuza i erdeljskoga D. Kálmáncsehija, o izvorima za povijest bosanskih krstjana te o životu i djelima I. Merza, F. Petančića i humanista Ivana Ravenjanina. Proučavanjem liturgijskih kodeksa dao je velik prinos povijesti crkvene umjetnosti, postavši jednim od najboljih stručnjaka za minijaturno slikarstvo u nas. Bavio se i odnosom svećenstva prema umjetnosti, kršćanskom simbolikom, antependijima, relikvijarima te drugim umjetničkim spomenicima, ustrajući u rasprama o umjetnosti na neodvojivosti estetske od etičke sastavnice. Znanstvenim i stručnim radom dao je temelje liturgijskomu pokretu u Hrvatskoj. Uoči I. svjetskoga rata postao je članom Hrvatskoga katoličkoga seniorata, no nakon Svibanjske deklaracije 1917. protivio se njegovu prihvaćanju jugoslavenskoga »narodnoga jedinstva«, a nakon pokretanja Katoličke akcije u pol. 1920-ih kritizirao ga je zbog djelovanja mimo crkvenih oblasti, zahtijevajući njegovu depolitizaciju. Publicistički je pratio rad Katoličke akcije u svijetu te upozoravao na jačanje KP. Preveo je i priredio Rimski misal (Zagreb 1921, 5 izd. do 1944), priredio priručnik Sveta misa (Zagreb 1922, 6 izd. do 1944) te Nedjeljni misal (Zagreb 1939, 1943, 1944), napisao priručnike Pastirsko bogoslovlje, 1–2 (Zagreb 1930–1938, 1943²) i Liturgika (Zagreb 1937). U 1920-ima je sastavio vjerski vodič i molitvenik Katoličkim djevojkama (Zagreb 1923, Katolička učenica. Zagreb 1926), molitvenike za dječake i za djevojčice te dopunio izdanje molitvenika G. Galovića Katolički đak (Zagreb 1926). Sudjelujući 1960-ih u radu Pripravnoga liturgijskoga povjerenstva II. vatikanskoga koncila, pridonio je dopuštenju porabe narodnoga jezika u bogoslužju. Surađivao je u izdanjima Domovina (1905–06), Hrvatska straža (1910, 1913–14, 1917), Luč (1912–14), Vrhbosna (1912–13, 1917, 1927), Katolički list (1916, 1920–25, 1929, 1935, 1940–44), Hrvatska prosvjeta (1917, 1920), Kalendar Srca Isusova i Marijina (1918, 1921), Glasnik biskupija bosanske i srijemske (1919), Čas (Ljubljana 1920, 1922–23), Bogoslovni vestnik (Ljubljana 1921, 1923), Krijes (1921), Kršćanska škola (1922, 1925–27), Vedre hrvatske duše (1922), Bogoslovska smotra (1923–35, 1937, 1943), Godišnjak Sveučilišta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu (1924–33), Croatia sacra (1935–36, 1938, 1940, 1943), Annales de l’Institut français de Zagreb (1937–38, 1944–45), Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva (1937, 1940), Magyar könyvszemle (Budimpešta 1938–41), Nedjelja (1938, 1945), Pannonhalmi szemle (1938–39), Theologia (Budimpešta 1939), Bulletin international de l’Académie yougoslave des sciences et des beaux-arts (1940), Grafička revija (1940), Hoffillerov zbornik (Zagreb 1940), Obzor (1940), Rad JAZU (1940; Rad HAZU, 1944; Rad JAZU, 1949, 1954), Hrvatska enciklopedija HIBZ-a (Zagreb 1941–45), Jahrbuch für Liturgiewissenschaft (Münster 1941), Časopis za hrvatsku poviest (1943), Hrvatski narod (1944), Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije (Zagreb 1944; urednik), Starine (1951), Ephemerides liturgicae (Rim 1956–57, 1959–60), Vesnik Vojnog muzeja JNA (Beograd 1956, 1958), Glas SAN (Beograd 1957), Tkalčićev zbornik, 2 (Zagreb 1958), Služba Božja (1962–65), Liturgisches Jahrbuch (Münster 1963), Vjesnik Đakovačke biskupije (1963–64), Atti dei convegni. Accademia nazionale dei Lincei (Rim 1964), Minijatura u Jugoslaviji (Zagreb 1964), Vjesnik bibliotekara Hrvatske (1965) i Acta Congressus historiae Slavicae Salisburgensis in memoriam SS. Cyrilli et Methodii anno 1963 celebrati (Wiesbaden 1967). Više njegovih radova objavljenih u periodicima tiskano je kao posebni otisak ili pak skupljeno i objavljeno samostalno. Suosnivač je Hrvatske bogoslovske akademije 1922.